Kako se god okrenemo tolikima su usta puna pravde, pravednosti. Svi imaju osjećaj za čovjeka. Svi bi učinili sve. No kad se to treba u djelo sprovesti odjednom svi ti nestanu.
Svima su prepuni empatije a svi ogovaraju. Jedva čekaju kako bi izmislili kakav dobra trač. Kako bi ponizili drugog a sebe uzvisili. Svi neki veliki spasitelji svi veliki humanisti, filantropi prepuni aktivizma a naplate sve svoje humanističko filantropske usluge. Puna usta riječi obično pokazuju da je prazna duša, da u njoj nema ništa. Svi utvaraju sebi da znaju sve o svemu o kršćanstvu o vjeri pa pričaju nebuloze. Smatram da nisam toliki grešnik ali zato odobravam ubojstvo nerođenog djeteta. Baš kršćanski. Očito smo u fazi truloga kršćanstva. Licemjernog kršćanstva koje se samo zadržava pozornici životnih sapunica kojima je i onako cilj fokusirati se na život drugih. Sve ovo kod Gospodina ne prolazi.
Koliko god se mi voljeli pozivati na određene šablone kojima se opravdavamo od svega toga nema koristi. Božja riječ rečena je jednom za svagda, za sva vremena i ma koliko se god trudili umanjiti njezinu istinu da svoju savjest, koja je i onako tupa, umirimo mira ne možemo imati. Bog koji je jedina prava istina uvijek će uznemiriti i dobro protresti sve ono što nije dobro što nije njega dostojno. On tu ne bira nikoga kao što nije birao ni farizeje, pismoznance, svećenstvo takozvane velike vjernike onoga vremena. Tako ne bira ni današnje velike vjernike jer smo se odmetnuli i mnoge krivo poučili i naučili. Za svaku svoju izgovorenu riječ, za svako zlo, za svaki nered odgovarati će se pred Stvoriteljem. Božji govor je britak. Neka kod njega diplomatskih nota. Bog je jasan i direktan. To je Korizma. Bog nikada ne uljepšava naše životne odluke, niti nam je on uskratio slobodu. Sa slobodom učinjenoga ide odgovornost. Odgovornost prema sebi, bližnjem, zajednici.
„Što nabrajaš naredbe moje, što mećeš u usta Savez moj? Ti, komu stega ne prija, te riječi moje za leđa bacaš? Sve si to učinio, a ja da šutim? Zar misliš da sam ja tebi sličan? Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči.“ Nikoga Bog ne izuzima od odgovornosti. Nitko tko je uništio drugom njegovo dostojanstvo ogovaranjem, klevetanjem, lažnim svjedočenjem, bogohulnom psovkom, prisvajanjem tuđe imovine nema Božji blagoslov. Ma možeš moliti koliko hoćeš. Možeš hodočastiti, možeš sve izvana učiniti a ako se nisi ostavio svoga zla i pokajao se za to nema to nikakve koriti. Od toga nema ništa jer ustraješ na svom putu zla. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide.“ A Bog i Zli ne idu zajedno. „Operite se, očistite, uklonite mi s očiju djela opaka, prestanite zlo činiti!“ Kad Bog govori onda jasno govori i nema dvojbe. Ili si Božji ili Zloga. Svatko koji drugog ponizuje nema mu udjela u Božjoj milosti i ljubavi ni vječnom životu. Svaki onaj koji na drugoga laže i izmišlja, ubija nema blagoslova. Ti se kršćanskim imenom ne mogu ni zvati. Sve se vraća zato pazi dobro što činiš i govoriš. Jako te brzo sve dočeka u vlastitoj kući.
Zato iskoristimo ovo sveto vrijeme doista se iskreno mijenjati. Mijenjati taj zaostali mentalitet moderne civilizacije zaglupljivanja na koji smo navikli u kojem je prioritet baviti se tuđim poslom i životom. Obucimo se u ovom vremenu za cijeli život u poniznost, strpljivost i bogoljubnost. Ostavimo se negativnosti, tračeva i svega zla jer sve to uzrokuje bolesti uma, tijela i duše. Postajemo otrovni i otrovani. Jedino što je bolnije od suočavanja sa istinom je život u laži. Život u laži je kratkotrajno manje bolan ali te izjede u cijelosti. Krenimo Božjim putem vjere. Poučavajmo se Božjim istinama i tada nema straha. „Učite se dobro činiti: pravdu tražite, ugnjetenom pritecite u pomoć, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite.“
don Damir Bistrić
