RAZMIŠLJANJA

Otkako je svijeta, nije se čulo, da je tko otvorio oči rođenom slijepcu!

Što to ima Isus iz Nazareta, a nijedan drugi čovjek koji je hodao zemljom nije imao, niti će ikada imati?

Što je to što privlači Isusu, a opet i odbija od Njega ukoliko ga se shvati kao onoga koji napada konformizam života donoseći nove životne perspektive? Što je to što On želi za čovjeka, a čovjek često puta ne može razumjeti? Je li čovjek svjestan da je Isus svojevoljno preuzeo otkupiteljsku ulogu i da to ne može objasniti nijedan racionalizirajući pravac kojeg se ljudski um može dosjetiti. To može objasniti samo ljubav Božja koja je daleko veća od bilo kojeg ljudskog shvaćanja ljubavi. Koliko je čovjek bitan Bogu vidljivo je na najizvrsniji otajstven  način upravo u osobi Isusa Krista. Korijen pogrešnog shvaćanja Krista je u čovjekovoj ideji da bude neovisan od svega i svakoga. Čovjek se smatra napadnuto ukoliko mu se želi teološka vizija života protumačiti kao ona koja je tu da ga oslobodi svega onoga što ga sputava u njegovom duhovnom rastu. Problem koji se nadovezuje na taj je također što čovjek ne shvaća duhovni rast kao životnu potrebu za kvalitetniji način života nego kao smetnju koja ga sputava da provodi svoje naume. Duhovni rast za čovjeka je često puta nepoznanica s obzirom na nepoznavanje čovjekove duhovne dimenzije i ne razvijanje iste.

Unatoč tome, savjest je fenomen dan od Boga koji čovjeka upozorava, no nažalost postoje situacije kod kojih čovjek funkciju savjesti zanemari i savjest otupi. Upravo kao što je savjest farizeja bila otupljena. Iako su naočigled vidjeli Isusova čuda iz kojih je bilo vidljivo da nije samo čovjek, oni su odlučili ignorirati istinu koja im je cijelo vrijeme bila pred očima. Oni su bili uvjereni da su oni na pravoj, Božjoj strani i imali su maksimalno povjerenje u Mojsijevu suradnju s Bogom, dok su za Isusa smatrali kako nema apsolutno nikakve poveznice s tim istim Bogom. Imali su potpuno drugačije poimanje Božjeg zakona od onog kojeg je Isus propagirao. Kako to da je čovjek slijepac bezrezervno povjerovao Isusu te mu nije trebalo puno vremena da shvati kako Njegovo podrijetlo nije od ovoga svijeta?

Otvorenost srca za Isusovu moć kod ovog čovjeka rezultiralo je ne samo prvotnim ozdravljenjem nego i slavljenjem te svjedočenjem Isusa kao Boga, kao Božjeg sina. Ubrzo je zaključio da kad Isus ne bi bio od Boga da mu ne bi mogao vratiti vid. Dok su učeni farizeji razmatrali satima što se zapravo dogodilo. Nisu željeli prihvatiti da Isus ima vječnost u malom prstu. Isus je došao iz vječnosti upravo zato kako bi ljudima ukazao na važnost iste. Vječnost postoji. Ona možda nije vidljiva ovome svijetu, ali je prepoznaju oni koji žele prepoznati Isusa kao izvanrednog znalca smisla životnih pitanja na koje se izvrsno nadovezuje vječna perspektiva ljudskog života.

Sandra Čukelj

Facebook Komentari

comments

admin

About Author

Leave a comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

+ 1 = 8

You may also like

RAZMIŠLJANJA

Joseph Ratzinger: Crkva tek treba proći kroz katarzu

  • 8. siječnja 2014
Nakon današnje krize Crkve sutra će se pojaviti – Crkva koja je mnogo izgubila. Ona će biti mala i morat
RAZMIŠLJANJA

Tomislav Ivančić: Kako Isus liječi ranjeno povjerenje?

  • 9. siječnja 2014
Ti čezneš za savršenom ljubavlju. Jedino od Boga možeš dobiti savršenu ljubav. Na samom početku tvoga života Bog te drži