Svatko tko ti se približi, neka ode od tebe bolji i sretniji
Veliko pitanje, pitanje nad pitanjima je: što u biblijskom smislu riječi znači riječ hram? A još više što u pastoralno životnom smislu znači „ hram ste Božji, hram Duha Svetoga“. Kako preko slike i značenja jeruzalemskog hrama, shvatiti Isusovu rečenicu: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Što je Isus tom rečenicom poručio Židovima, a da mi dandanas nismo svjesni dubine te poruke? Jedno je sigurno. Poruka se ne odnosi na rušenje građevine jeruzalemskog hrama. Ona se odnosi na Isusovo ljudsko tijelo, na njegovu muku smrt i uskrsnuće. I ne samo to. Svako je ljudsko tijelo poput Isusovog hram Božji u kojem prebiva Bog.
Majka Terezija – Isus u liku bolesnika
Jednog su dana Majci Tereziji donijeli čovjeka s ulice čija je polovica tijela bila potpuno izjedena. Crvi su puzali po cijelomu njegovu tijelu i nitko nije mogao stajati blizu njega, jer je njegov vonj bio izrazito jak. Sveta Majka Terezija je pripovijedala. Počela sam ga čistiti. Pogledao je u mene i onda me upitao: “Zašto to činite? Svi su me odbacili, zašto to radite? Zašto ste mi prišli?” “Volim te”, rekla sam. “Volim te, ti si Isus u bolno prerušenu liku. Isus dijeli Svoju muku s tobom.” A onda je pogledao prema gore i rekao: “Ali i vi, vi, čineći to što činite, i vi, dijelite [Isusovu muku].” Rekla sam: “Ne, ja dijelim radost ljubavi s tobom ljubeći Isusa u tebi.”
Jeruzalemski hram
Jeruzalemski hram ili Sveti dom“ Sveta Kuća”) odnosi se na niz građevina smještenih na Svetom brdu (Har HaBayit, „brdo doma”) u starom gradu Jeruzalemu. Hebreji iz doba patrijarha nisu znali za hram, iako su imali svoje sveto mjesto na kojem su „Jahvino ime zazivali“ kao Betel (=kuća Božja : Post 12,8); Beer Šeba (Post 21,32), Šekem (Post 33,18). Također je sveto mjesto Sinaj iz doba izlaska, posvetilo ga je Božje očitovanje. U kasnije vrijeme Izrael ima prenosivo svetište tako da Bog može neprekidno boraviti usred naroda dok ga vodi kroz pustinju. U svim religijama hram je sveto mjesto na kojem, smatra se, biva ljudima prisutno božanstvo da primi od ljudi kult, štovanje, te da ih učini dionicima svojih dobročinstava i svoga života.
Davidova želja
Nakon što je uredio državu na način tadašnjih kraljevstava, David pomišlja i na posuvremenuje mjesta tradicionalnog kulta. Nakon što je sebi sagradio palaču, sanja o gradnji Jahvina hrama (2 Sam 7,1-4). Bog se tomu usprotivio. Neće David graditi Jahvi kuću (=hram), nego će Jahve graditi njemu vladarsku kuću, to jest dinastiju.
Salomonovo ostvarenje
Salomonu je otac, David, za izgradnju hrama ostavio novac i zalihe robe, te plan gradnje kojim ga je nadahnuo Gospodin. Prema biblijskom izvještaju u izgradnji mu je pomogao kralj Hiram iz Tira, blizak Davidov prijatelj. Kralj Hiram poslao je kvalitetnu cedrovinu, koju je na putu pratio vrstan fenički obrtnik po imenu Hiram, kao i Tirski kralj (1 Kr 7, 13). Izgradnja hrama trajala je 7 godina (1 Kr. 6,38), a na njemu je radilo 120 000 ljudi, koji su radili u mjesečnim smjenama. Hram su 968 pr. Krista počeli graditi fenički graditelji (1 Kr. 5,32). Izgradnja hrama kao i njegov izgled opisani su u Prvoj Knjizi o kraljevima.
Hramsko bogoštovlje
Brigu o Hramu vodili su svećenici i leviti. Službe su im se odnosile na brigu oko čuvanja Kovčega saveza, službu pjevanja i sviranja u Hramu, spremanja posvećenih kruhova, klanja žrtvenih životinja. Među svećenicima je uvijek bio po jedan glavni, veliki svećenik, iz Aronovog potomstva. Žrtve su bile krvne i nekrvne. Krvne su se žrtve dijelile na paljenice, okajnice za grijehe ili propuste i mirotvorne ili pričesnice, a sastojale su se od klanja životinje i škropljenja krvlju. Životinje koje su bile namijenjene žrtvovanju morale su biti bez tjelesne mane i biti određene dobi. Sam se obred žrtvovanja sastojao od dovođenja životinje u hramsko dvorište, polaganja ruku, klanja žrtve, škropljenja krvlju te podizanja žrtve. Nekrvne su žrtve bili razni prinosi i darovi. Ostali obredni oblici su molitva, čišćenje, zavjeti i post.
Isus Krist – novi hram
Kao i proroci, Isus iskazuje najdublje poštovanje starom hramu. Ondje ga Josip i Marija prikazuju (Lk. 2, 22 – 39). Hram je za njega kuća Božja, kuća molitve i njega zato obuzima srdžba kad ga pretvaraju u mjesto za trgovanje (Mt 21, 12 – 17 ; Iv 2, 16). Unatoč tome Isus najavljuje propast Hrama, od kojeg neće ostat ni kamena na kamenu (Mt 24, 2). Prema Novom zavjetu u času Isusova posljednjeg daha razdire se zastor svetišta. To je znak brisanja posredništva svećenika između Boga i čovjeka. Židovski je hram prestao vršiti ulogu znaka Božje prisutnosti. Od sada je hram tamo gdje je Isus Krist (Mk 15, 38 ; Mt 27, 51). Židovski povjesničar Josip Flavije u knjizi Židovski rat (V, 1-8) opisuje Jeruzalemski hram kao veličanstvenu građevinu koja je bila prepuna zlatnih ukrasa, te 35 metara duga, a 10 metara široka. “Hram je bio, kako je već rečeno, podignut na povećem brežuljku… Sa svih strana obložen jakim zlatnim pločama, bliještao je, kada bi ga pogodile prve zrake izlazećega sunca, u najblještavijem sjaju i zasljepljivao oči onoga koji se prisiljavao gledati ga, tako da ih je morao odvraćati kao da gleda u samo sunce. A strancima koji su dolazili u Jeruzalem iz daljine se ukazivao kao snijegom pokriven brežuljak, jer tamo gdje nije bio pozlaćen, sjao je kao snijeg bijeli mramor.” Isus je prorekao da će Jeruzalemski hram biti porušen i da od njega ne će ostati ni kamena na kamenu (Lk. 21,6). Kristovo proročanstvo ubrzo se ispunilo kada je hram porušen u ratu cara Tita Flavija Vespazijana 70. godine.
Biblijski citati o tri hrama
Hram – Isusovo duhovno tijelo
„ Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela.“
Hram – kršćaninovo tijelo
„ Tako dakle više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji 20 nazidani na temelju apostolâ i prorokâ, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. U njemu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u Duhu.“ Ef. 2,19 -22.
„Ne znate li? Hram ste Božji, i da Božji Duh prebiva u vama. Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi.“ 1 Kor. 3,16-17.
„ Da, i Mojsije bijaše ovjerovljen u svoj kući njegovoj kao služnik da posvjedoči za ono što je imalo biti rečeno, ali Krist – kao Sin, nad kućom njegovom. Njegova smo kuća mi ako sačuvamo smjelost i ponos nade.“ Hebr. 3, 5-6.
Hram nebeski
„ Oni služe slici i sjeni onoga nebeskoga, kako je upućen Mojsije kad se spremao praviti Šator: Pazi, veli doista, načini sve po praliku koji ti je pokazan na brdu.“ Hebr. 8,5
»Pobjednika ću postaviti stúpom u hramu Boga moga i odande on više neće izići i napisat ću na njemu ime Boga svoga i ime grada Boga svoga, novog Jeruzalema koji siđe s neba od Boga mojega, i ime moje novo.« Otkr. 3,12
„Zato su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u hramu njegovu, i Onaj koji sjedi na prijestolju razapet će Šator svoj nad njima.“ Otkr. 7,15
I otvori se hram Božji na nebu i pokaza se Kovčeg saveza njegova u hramu njegovu te udare munje i glasovi i gromovi i potres i tuča velika. Otkr. 11,19
„ Nakon toga vidjeh: otvori se hram Šatora svjedočanstva na nebu.“ Otkr.15,15
Riječ Božja se ušatorila
Zato će sveti Ivan zapisati
da se Riječ Božja ušatorila
među nama u ljudskom tijelu.
Došao je među nas
u naš zemaljski šator
da nas upozori na nestalnost
ljudskog života na zemlji,
te da nas nauči kako
podići šator i zaputiti se
prema vječnoj i neprolaznoj
domovini na nebesima.
Boravkom u ljudskome tijelu
počastio je i posvetio
naš mali zemaljski šator,
te je čovjeka, ušatorivši se
u ljudskoj naravi,
uzeo u svoj nebeski šator.
U svakom čovjeku treba gledati dijete Božje, u kojem je Božji hram.
Čini mi se da je vjersko znanje svakoga od nas na solidnoj razini. Pogotovo djeci i mladima koji imaju mogućnost redovito u školi i u župi na pripremama za sakramente naučiti bitne postavke katoličke vjere i života Crkve tijekom dvije tisućljetne povijesti. Ali je veliko pitanje koliko su oni, a isto tako i mi svjesni da je tijelo svakog čovjeka bez izuzetka hram Božji. Kako gledamo na začete, a još nerođene? Kako gledamo na ljude oko sebe? Jesu li oni mogućnost da preko njih postignemo osobnu karijeru? Ili, ima li u nama opasnih namjera da gazimo ljudsko dostojanstvo. Da iskorištavamo čovjek, radnika. Ženu, ili zaposlenika koji radi za minimalac. Dobiva plaću tek toliko da može skromno preživjeti. Nismo li se možda podijelili u dva ili više tabora? Mi kao da smo sveti i bogomdan, a oni drugi su nevjernici. A ti drugi i drugačiji nas posprdno zovu da smo katolibani, radikalni vjernici. Postoji li uopće poštivanje ljudskog dostojanstva i životnog svjetonazora? Ili činjenice da u svakom čovjeku treba gledati dijete Božje. „ Više je gladi u svijetu za ljubavlju i poštovanjem, nego za kruhom.“ Ta misao, rečenica Majke Majke Terezije je pokušaj i poticaj na duhovni obrat, duhovnu katarzu, ili duhovno pročišćenje. Materijalno što nas okružuje. Što svojim marom i žarom postižemo ne zaslužuje veću pažnju od poštovanja ljudskog dostojanstva i činjenice da je čovjek hram Božji, dijete Božje. Možemo biti bolji, kad bi smo barem malo više svakodnevno komunicirajući s ljudima razmišljali da je svaki čovjek dijete Božje i hram Duha Svetoga? Tada, nadam se, vjerojatno se ne bi odnosili prema ljudima kao da su naši podanici, poslušnici, sluge, neprijatelji, beskompromisni karijeristi. Bit svakog problema ljudskog društva leži u nepoštivanju ljudskog dostojanstva, dostojanstva žene. A za nas vjernike kapitalno pitanje vjerovanja da je čovjek, muško, ili žensko slika Božja.
NAUČI I MENE LJUBITI, ISUSE – Sveta Majka Terezija
Izlij svoga Svetog Duha u moju dušu, i preplavi je svojom ljubavlju…
Sklopljene ruke na molitvu
Isuse, ti si najjači na svijetu,
daj i meni snage da moje ruke i srce
nastave tvoje djelo!
Gospodine Isuse,
koji si stvarao s ljubavlju,
rođen si s ljubavlju,
služio si s ljubavlju,
djelovao si s ljubavlju,
čašćen si s ljubavlju,
trpio s ljubavlju,
umro si s ljubavlju,
uskrsnuo si s ljubavlju.
Zahvaljujem ti na tolikoj tvojoj ljubavi
za mene i za druge na svijetu,
i svaki dan te molim:
nauči i mene ljubiti!
Moj Isuse,
pomozi mi širiti tvoj miomiris
gdje god pođem.
Izlij svoga Svetog Duha u moju dušu,
i preplavi je svojom ljubavlju
da zahvati moje biće:
da tako moj život bude samo ižarivanje
tvog miomirisa i tvoje ljubavi
na sve koji me ugledaju,
pa da svaka duša s kojom dođem u doticaj
osjeti tvoju prisutnost u mojoj duši,
i da svi koji me gledaju
ne vide mene, nego tebe – Isuse.
Ostani sa mnom,
i počet ću sjati tvojom svjetlošću,
svijetliti da budem svjetlo drugima.
Svjetlo će, Isuse, dolaziti od tebe,
ne od mene –
ti ćeš, po meni, sjati drugima.
Dopusti da ti upravim molitve
sred svijeta koji ljubiš,
ižarujući tvoje svjetlo na sve koji me okružuju.
Daj da propovijedam tebe,
ne riječima, nego primjerom,
snagom koja privlači,
dobrohotnim utjecajem djela,
puninom ljubavi kojom je moje srce
ispunjeno prema tebi.
Amen.
Marko Štrok
