U srcu Korizme, vremenu velikog posta i molitve, pokore i kršćanske dobrotvornosti izdiže se današnja svetkovina sv. Josipa zaručnika Blažene Djevice Marije.
I upravo u vremenu nedjelje „Letare“, „Veselite se“ koju smo slavili u nedjelju naše veselje se nastavlja jer se pripremamo za tako velike i svete dane koje nas usmjeruju prema vječnoj radosti koja nas veseli i koja nam daje usmjerenje za radostan život. Iako ovih zadnjih dana malo toga nas može veseliti jer su brojevi oboljelih ponovno porasle i ponovno se uvlači strah i neizvjesnost. Bog nas želi ohrabriti. On nas ponovno usmjeruje da u brizi koja nam je povjerena jednih za druge upravo se zagledamo u osobu koja je toliko divna, nenametljiva ali snažna. Da se zagledamo u ovog muža prepunog vrlina koji se uvijek i u svemu oslanjao u Božju providnost, Božju milost i Božju snagu. Svima nam je lako potonuti u životu jer kad strah preuzme vlast nad osobom onda se uništi sve što je dobro. Kad strah gospoduje onda je sve to nedostatak ljubavi i velikog nepovjerenja prema Bogu. Zato nam je potreban sv. Josip.
Prošle godine upravo na njegov blagdan započeo je veliki lockdown u cijeloj našoj državi. Toliko znakovito. Prestale su sveta slavlja s narodom. Nitko se tome nikada nije ponadao. Nikada se to u povijesti Crkve nije dogodilo. Kao da smo ostali odsječeni. Prazni. Iznevjereni. Za neke možda oslobođeni od represije Božje ljubavi jer su likovali nad onim što su stalno ponavljali da je jedini izvor pandemije upravo i nigdje drugdje nego u Crkvi. No pandemija i sve oko nje nesvjesno je stavljena pod zaštitu Josipa poniznog, zaštitnika Crkve da nas uščuva kao što mu je bila povjerena briga za Isusa Krista, sina Božjega. I dosita je to i činio. Vjerno nas je pratio iz dana u dan poučavajući nas koliko nam je važno sebe staviti u Božju prisutnost. Kako je kroz sve poteškoće jedino lako proći kad smo bliski s Bogom kad smo povezani s onim koji je svet i koji nas jedini čuva i hrabri.
Bog naš toliko dobrostiv, toliko divan učinio je da se možemo osloniti i zagledati upravo u čovjeka koje je prošao drvlje i kamenje u životu. Kojega život nije mazio. Koji je prošao svu tjeskobu kao i svatko od nas. Jer ono što je on živio to živimo i ja i ti danas. Koliko samo straha i boli je od samih početaka morao proći. Neizvjesnosti i neizmjerna tjeskoba obilježili su njegov život. Iz dvanaest redaka u kojima se Josip spominje u evanđelju očitava se cjelokupna povijest našeg života patnje. Nije bilo ničeg lišen. Ostavljen na milost i nemilost ljudskog ogovaranja i ponižavanja kad je Mariju doveo po svoj krov iako bi je mnogi otpustili i javno podvrgli sramoti. Strah i trepet zadesio ga je odmah nakon Isusova rođenja i umjesto radosti bježi u Egipat u progonstvo u tuđinu bez igdje ikoga. Mukotrpno je zarađivao svoj kruh kao tesar uvijek u neizvjesnosti hoće li moći prehraniti svoju obitelj.
No usprkos svega toga resile su ga vrline kojima danas i nas želi poučiti. To je ono što nas on uči i pokazuje nam da je kroz ovu dolinu suza potrebno proći kao oni koji se oslanjaju stalno na onoga koji jedini unosi sigurnost u život a to je Bog. Premda smo i mi zabrinuti u svemu i da nije ove pandemije uvijek bi bilo nešto s čime bi se opterećivali što bi nam odvraćalo pažnju od Boga jer smo sve stavili u svoje snage no bez Boga ne može se i ne da ništa. Sve usiljeno je bez ploda. Sve silovito uvijek je kontraefektno. Zato danas se usmjerimo i dajmo poučiti Josipovoj umješnosti. U njegovoj plemenitoj duši sve se objedinilo. Josip pobožni, pravedni, ponizni, marljivi, šutljivi, skromni, jednostavni. Koja žena ne bi željela ovakva muža. Ovo nam svima nedostaje. No to su vrline dobrog vjernika kršćanina. Zato se otvorimo Božjoj poučljivosti. Iz vjere proizlaze sve njegove vrline. Iz poslušnosti Bogu sva njegova snaga.
Zato se danas odvažimo živjeti upravo vrline kojima se poboljšava naš život. On nas sve uči i muškarce i žene da se samo u vrednotama ostvaruje sva naša ljuska stvarnost i svaka naša želja. On je toliko drag svetac toliko drag da mu je Bog i dao da bude branitelj i štićenik Njegova Sina. Ne bi to učinio da nije bio najidealniji muž u povijesti za onoga koji će podizati, othraniti, naučiti sebe dati u potpunosti za Božju stvar. Primjer pravoga muškarca. Pravog muža Crkve. Zastanimo danas pred njegovim likom. Saberimo svoje misli. Pod njegovu zaštitu stavimo svoje obitelji da ih čuva. Svoje muževe da budu poput njega hrabri i muževni. Svoje žene da čuvaju svoje dostojanstvo. Svoju djecu da im bude zaštitnik od svih predatora i luđaka ovoga vremena. Svoje mlade da žive svoju čistoću pripravljajući za svoj brak. Za crkvu i njezine sluge da više ne izdaju povjerenu im službu služenja i brige za vječnost. Uvedimo pobožnost koja će nam osigurati toliko toga. Post srijedom o kruhu i vodi za sve svoje potrebe. Za zaručnika, zaručnicu po Božjoj volji. Za brak za obitelj, za dobar odgoj, za posao. Za toliko toga. za baš ono što sad misliš da ti je najpotrebnije. Jer nema toga što ovaj ponizni sluga ne izmoli od Isusa kojega je odgajao kojega je neizmjerno ljubio i u svojem životu pokazao da mu je Bog uvijek na prvom mjestu. Sveti Josipe, moli za nas!
don Damir Bistrić
