RAZMIŠLJANJA

Isus je zrno pšenice bačeno u brazde povijesti!

Veliki tjedan

Veliki tjedan u kršćanstvu jest posljednji tjedan Korizme, odnosno tjedan pred Uskrs. Veliki tjedan počinje Cvjetnicom ili Nedjeljom Muke Gospodnje. Toga se tjedna, ujutro na Veliki četvrtak, održava u katedrali sv. Misa posvete ulja, na kojoj mjesni biskup blagoslivlja ulje za svetu Potvrdu, bolesničko pomazanje i katekumene – novokrštenike. Uvečer na Veliki četvrtak obilježava se sjećanje na Posljednju Isusovu večeru s apostolima. Na Veliki petak nema sv. Mise. Obilježava se sjećanje na Isusovu muku i smrt na križu. U obredima Velikoga petka klanjamo se svetom Križu i molimo za sve narode i vlasti na svijetu. Velika subota je dan tišine, do  vazmenog bdijenja, subote navečer, koje je vrlo bogato obredima Velike subote: Služba Svjetla, Služba Riječi, Krsna služba i Euharistija. Na Uskrs se slavi Isusovo uskrsnuće i pobjeda nad grijehom i smrti. Dani u Velikom tjednu povlašteno su vrijeme kršćanske ozbiljnosti, sabranosti i promišljanja o svetosti vremena i uskrsnih događaja.

Vazmeno trodnevlje

Vazmeno trodnevlje najznačajnije je vrijeme u jednoj liturgijskoj godini, kada kršćani slave otajstvo Muke, smrti i uskrsnuća Isusa Krista. Vazmeno trodnevlje počinje Misom večere Gospodnje na Veliki četvrtak, a dostiže vrhunac u Vazmenom bdijenju i završava Velikom subotom. Na Veliki četvrtak prestaju zvoniti zvona u crkvama i sviranje orgulja do Vazmenog bdijenja. Vazmeno trodnevlje sastoji se od: Veliki Četvrtak (od Mise večere Gospodnje) – spomendan Isusove posljednje večere; Veliki petak – spomendan Isusove muke i smrti; Velika subota – dan tišine, molitve i pohoda Božjeg groba.

Uskrs je više od lijepog običaja

Često se u komunikaciji među našim sunarodnjacima zna čuti rečenica: Ah, da, Uskrs je jedan lijep narodni običaj. Narodni običaj je naziv za tradicijom utvrđen oblik ponašanja i djelovanja pojedinca ili zajednice u određenim prigodama u određenoj zajednici. Tako, uz Uskrs, možemo vezati već šablonizirano ponašanje Hrvata katolika: pisanice, šunka, uskrsni blagoslov jela, jaja, uskrsni obiteljski doručak. To je ono izvanjsko, uobičajena forma gotovo svih Hrvata. Jedna mi je gospođa rekla: „Posebno onih ‘katolika iz cekera’“. Pitao sam je što joj to znači, a ona mi reče: „To su vam katolici koje su kao malu djecu skrivajući, po noći, ili rano ujutro nosili u cekeru od komušine župniku da ih krsti“. Dakle, u pletenom cekeru (torbi s dvije ručke od suhih listova s klipova kukuruza). A ima takvih mnogo, kaže ona. U ono vrijeme bili su potajno kršteni, a u crkvu nisu išli ni kada su odrasli. A kad su odrasli, opet su po brzom postupku, ili uz malen tečaj, primili ostale sakramente inicijacije. Oni ne poznaju duhovnu dubinu Uskrsa. Za njih je Uskrs samo jedan lijep običaj. Sada je običaj napuniti košaru hranom, uskrsnim jestvinama i odnijeti sve to na blagoslov. A potom tu istu hranu blagovati. Misa najčešće ne ulazi u taj slijed događaja „katolika iz cekera“.

Isus je zrno pšenice bačeno u brazde povijesti

Tu je misao rekao papa Benedikt XVI. u podnevnom nagovoru prije molitve Anđeoskoga pozdravljenja, koju je u nedjelju 19. kolovoza 2012. godine predvodio u Apostolskoj palači, u Castel Gandolfu. Tom je prilikom Papa također rekao: „Tko želi nasljedovati Isusa ima se osobno i duboko sjediniti s njim“. Papa je pozvao da dopustimo da nas Kristove riječi ponovno zadive. „On, pšenično zrno bačeno u brazde povijesti, prvina je novoga čovječanstva, oslobođenoga izopačenosti grijeha i smrti, istaknuo je Sveti Otac i potaknuo na ponovno otkrivanje ljepote sakramenta Euharistije, koji izražava svu Božju poniznost i svetost – to što je postao malen, što se Bog učinio malenim, djelićem svemira, kako bi sve pomirio u ljubavi“.

Zrno bačeno u brazdu povijesti   

Vrijedno je razmatrati spomenute misli pape Benedikta XVI. prvenstveno zbog toga što je on bio i ostao vrsntan teolog i vrstan poznavatelj položaja i situacije Katoličke crkve u Europi i svijetu. Poznata su njegova predviđanja, proročanstva da će katoličanstvo u Europi od masovnog postati katoličanstvo malih zajednica. I, doista je malo ljudi koji nasljeduju Isusa Krista tako da se osobno, duhovno duboko sjedinjuju sa njim. U Europi, pa tako i u Hrvatskoj, svi je više „folklornih, običajnih katolika“. Poštuju običaje po onome što je pratitelj Svetkovine, a ne duhovna srž Svetkovine. Tako su za Božić važni „borek i rasvjeta“, za Uskrs „pisanice, šunkica i druge jestvine“. Malo je praktičnih katolika. Malo je onih koje Riječ Božja tijekom tih dana ponovno zadivi i onih koji se duhovno sjedinjuju s Isusom.

Novi svjetski poredak ili novo čovječanstvo

Dakako da sam osobno za novo čovječanstvo viđeno i doživljeno preko Isusa, koji nam svijetli kao uzoran lik poniznosti i svetosti. Novi svjetski poredak već žanje nepovjerenje ljudi u iskrene namjere. Kao pojam, smišljen je za nekolicinu ljudi i bogatih svjetskih zemalja. Taj poredak ne zanimaju siromašni narodi Indije i Afrike. Oni nisu ni približno jednaki onima koji su tvorci toga poretka. Za nas katolike, za kršćane, model života može biti i jest osoba, Bogočovjek Isus Krist. Kroz tu prizmu treba gledati na slavlje svih katoličkih svetkovina. S ljubavlju prema Bogu i uz osobno svjedočanstvo vjere, pogotovo obreda Svetog Trodnevlja, i slaveći euharistijska slavlja na Veliki četvrtak, Veliku subotu i na sam Uskrs. Isus je bačen kao zrno pšenice u brazde povijesti da u nama, u našim župama i biskupijama umre kao zrno, i da donese nov duhovni život, novu duhovnost prožetu čvrstom i praktičnom osobnom vjerom.

Molitva uskrslom Gospodinu

Uskrsli Gospodine Isuse Kriste, daruj mi danas udio u tvome Uskrsnuću. Uzmi me za ruku i izvedi me iz groba moga straha i moje potištenosti, iz groba moje tame i moga očaja. Oslobodi me veriga koje me sputavaju. Pošalji mi svoga anđela da on odvali kamen koji me sprječava i hoće me zadržati u grobu. Uvedi me u prostranstva i slobodu tvoga uskrsnuća. Prati me pri prekoračivanju iz ovoga svijeta u tvoj svijet. Daj mi uvijek iznova već sada prelaziti u svijet Uskrsnuća, da ovaj svijet sa svojim zakonima ne bi nada mnom više imao nikakve vlasti. Ispuni me svojim Duhom da, kao i tvoji učenici, postanem vjerodostojan svjedok tvoga uskrsnuća u ovome svijetu, da se i po meni drugi ljudi usprave i s tobom uskrsnu u pravi život, u život ljubavi i slobode. Ispuni me danas, na Uskrs, sve više svojom ljubavlju, koja je jača od smrti, jača od sukoba koji me sapinje, jača od ukočenosti koju u sebi osjećam. Daj mi na Uskrs ustati pun pouzdanja u život koji si mi namijenio ovdje, u vječni život koji ni smrću ne može biti razoren, jer već sada ima dijela na tvome uskrsnuću. Amen.

Marko Štrok

Facebook Komentari

comments

admin

About Author

Leave a comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

66 + = 75

You may also like

RAZMIŠLJANJA

Joseph Ratzinger: Crkva tek treba proći kroz katarzu

  • 8. siječnja 2014
Nakon današnje krize Crkve sutra će se pojaviti – Crkva koja je mnogo izgubila. Ona će biti mala i morat
RAZMIŠLJANJA

Tomislav Ivančić: Kako Isus liječi ranjeno povjerenje?

  • 9. siječnja 2014
Ti čezneš za savršenom ljubavlju. Jedino od Boga možeš dobiti savršenu ljubav. Na samom početku tvoga života Bog te drži