Sve je na tome drvu ostalo čovječe. Tvoje zemaljske tjeskobe i svaka patnja. Isus Krist je uzeo sve na sebe. Kako?
Ljudima je izgledalo nemoguće, međutim, za Boga ne postoje nemoguće. Stvoritelj je dao uništiti svoj zemaljski život kako bi pokazao koji je život uistinu bitan. Paradoksalno, onaj koji svemu daje život i sve uzdržava svojom voljom, daje se prividno pobijediti od stvorenja. Naizgled se čini da Isus nema situaciju procesa uhićenja i svega što je nakon toga uslijedilo pod kontrolom. Međutim, Isus je dobro znao da njegovi posljednji dani na zemlji vode onome zbog čega je i na istu sišao. Isus situaciju itekako drži pod kontrolom, a naivnim ljudima se čini kako su ga pobijedili čim se dogodilo uhićenje. Koja oholost!
Zar su uistinu mislili da se nema ništa veliko dogoditi nakon svih izvanrednih Isusovih zahvata putem čudesa u njihovoj svakodnevnici? Zar su uistinu mislili da situacije poput oživljavanja Lazara ili Jairove kćeri mogu biti rezultat slučajnosti koji proizlazi iz suradnje sa zlim? Zar su glavari svećenički uistinu mislili kako je Bog ograničen svojom domišljatošću? Zar su uistinu htjeli suditi Božjom otkupiteljskom naumu? Isus je najavljen Bog. Mnogi spisi Staroga zavjeta govore upravo o Isusu, međutim, židovska ideja o Mesiji ograničila ih je da povjeruju u izvanrednu Božju prisutnost upravo preko Isusa. Njihov društveni položaj kao vjerskih vođa nije im dopustio da raste njihovo čovještvo, nego upravo suprotno, oni su čak bili spremni zanijekati sve ono što je Isus činio samo kako bi dokazali da su u pravu i ne shvaćajući da niječu živog Boga. Falilo im je poniznosti koja bi im otvorila oči. No, radosna vijest je da je Isus Krist uzeo i njihovu oholost na svoj križ. Najbolji primjer za to je satnik koji pod križem priznaje Isusov identitet.
Isusu Kristu je toliko stalo do čovjeka da dopušta samom paklu da se spusti na nj. Misterij ljubavi kršćanskog Boga nadilazi sve bogove koji se štuju u ostalim religijama. Ni u jednoj religiji osim kršćanstvu nije prisutna uskrsna perspektiva izvanrednog načina egzistiranja izvan zemaljskih okvira. Sve religije se bore poboljšati ovozemaljski život. Čak i ostale dvije monoteističke religije koje vjeruju u zagrobni život su gotovo uvijek više bazirane na zemlju, tako dok židovi još uvijek čekaju svog Mesiju, ni islam ne govori previše o tome. No, kršćanstvo ima točnu perspektivu vječnog života. Isus Krist je jedini u povijesti čitavog svijeta koji je sa izvanrednom sigurnošću definirao kome čovjek oduvijek pripada. Kroz Isusa Krista Bog je otkrio svoje ja, svoju istinsku osobnost i dok je prorocima kroz povijest izraelskog naroda davao upute kako da ga slijede, kroz Isusa Krista Bog progovara na najizvrsniji način. Bog se u potpunosti razotkrio u Isusu Kristu. Koje li radosti za čovjeka.
Uistinu ništa ne može nadomjestiti činjenicu da je Bog živio na zemlji, hodao prašnjavim palestinskim putovima, bio blizak s ljudima od kojih su svi zazirali, nenametljivo, ali vrlo radikalno propovijedao Božje kraljevstvo, štoviše, On ga je živio, Isus je živio ono za što se zalagao, kojeg li Učitelja! Uistinu, Božja logika koju je Isus donio svijetu nema zamjene. Nikada svijet ništa bolje čovjeku ne može ponuditi. Isus Krist je put koji vodi smislu života, nitko drugo ne može život učiniti tako smislenim kao što to čini Isus. Stoga, molimo da prepoznajemo snagu otkupljenja koju donosi Isus Krist. Molimo da prepoznamo od čega nas to još Isus mora otkupiti kako bi mogli doživjeti krhkost zemaljskog života ako u isti ne uključimo vječnost za koju smo stvoreni i koju osjećamo u sebi, ali ju često ne znamo definirati. Upravo to što te iznutra kopka i unosi nemir dok ne nađeš Krista je dokaz da je vječnost od postanka svijeta jedino pravo čovjekovo odredište.
Sandra Čukelj
