Svatko od nas želi biti sretan, a istinski smo sretni kada smo voljeni.
Kada očekujemo da nas netko voli pa tu ljubav primimo na drugačiji način od onog koji smo zamišljali, zadobijemo ranu u duši i pomalo se narušava odnos s tom osobom. Gubimo povjerenje u osobu koja nam je nanijela ranu i vjeru i nadu da će se taj odnos promijeniti.
Treba vremena da rane zacijele. Ali ne liječi samo vrijeme rane. Vremenski odmak nam pomaže da bolje sagledamo činjenice kako je došlo do rane i posljedice koje su nastupile u odnosu te da nam pomogne razmisliti možemo li ponovno uspostaviti odnos i na koji način. Ljubav, odnosno oprost na prvom mjestu liječi rane i molitva u kojoj dobivamo putokaz i savjet kako ponovno uspostavit narušeni odnos ako je i druga osoba voljna dati svoj doprinos suradnji i ići u susret ponovnoj izgradnji odnosa. Rane zacijele kada se oprosti toj osobi. Najčešće osobe iz neznanja povrijede druge. Često nemamo namjeru povrijediti drugu osobu, a ipak to nenamjerno i nesvjesno učinimo zbog svoje pogrešne percepcije što to prava ljubav je i zbog vlastite slabosti. Oprost vraća mir u dušu. Oprost utišava oluju nemira i bijesa što nam se „učinila nepravda“. Oprosti drugoj osobi na pogreški. Oprosti sebi na pogreški. Ako možeš, ponovno pokušaj izgraditi taj odnos. Ako ne možeš, nauči lekciju i nastavi dalje jer za uspostavu ponovnog odnosa je potrebno dvoje.
Najčešće ne možemo spriječiti zadobivanje rana jer nam ih često nanose i osobe koje volimo, kojima vjerujemo, zato nas toliko bole i razočaraju. One su neizbježne u ljudskim odnosima. Ne postoji osoba na ovom svijetu koja nema rana u duši. Pa čak su ih imali i sv. Josip, Marija i Isus. Ipak, postoje neke rane koje možeš spriječiti i zaustaviti tako da se udaljiš od osobe za koju se zna da ti ih namjerno nanosi s negativnim ciljem.
Rane su znak da smo nesavršeni u ljubavi jer ti ih je nanijela nesavršena, grešna osoba koja nije znala ljubiti, ali rane su upravo i put da se nauči istinski ljubiti kao što je to Isus učinio oprostom. Možeš bježati neko vrijeme od njih, ali ne možeš im pobjeći. Preteći će te kad-tad ako ih nisi izliječio na vrijeme i onda će biti još dublje, bit ćeš još umorniji i više će boljeti. Ne produbljuj ranu gorčinom, bijesom, ružnim riječima, smišljanjem osvetoljubljivih planova, već je odmah počni povijat molitvom da možeš oprostiti toj osobi koja ti ju je nanijela, da je možeš razumjeti. Jer, osoba ti je nanijela tu ranu. Vidjet ćeš kako će to djelovati oslobađajuće za tebe. Teret će postajat puno lakši dok skroz ne nestane. Odvoji tu emociju koju ti je druga osoba nanijela od njezine osobe. Nemoj je osuditi, nego je nastoj razumjeti. Moli za nju, blagoslivljaj je. Preusmjeri tu ranu i taj teret Bogu. On je najbolji liječnik, savjetnik i lijek za svaku ranu. Njemu se obrati. Od Njega zatraži pomoć.
Rane nas mogu odvesti u raj ili u pakao, ovisi o našim reakcijama prema njima koje biramo u slobodi. Po njima se možemo spasiti ili osuditi. Prihvatimo da su one jednostavno sastavni dio života. Znaj da će i to proći kao što sve dođe i prođe. U međuvremenu dok se suočavaš s njima, ne dopusti da ti odnos prema njima naruši taj nutarnji mir i ukrade svakodnevnu radost.
Nisu sve rane iste. Nisu svi tereti jednaki. Ali svaki nas nečemu uči i oblikuje. One su tu u konačnici da postanemo jači, snažniji, drugačiji nego prije. Malo više Božji, malo više napunjeni ljubavlju prema drugima. One nas uvijek više vode prema dnu. A u dnu je duše Bog. Ne daj da te bijes ogluši, oslijepi i otvrdne ti srce pa da ne čuješ taj nutarnji glas koji te savjetuje što činiti. Ne smatraj rane neprijateljima, smatraj ih pomoćnicima na putu prema raju. Promijeni svoj odnos prema njima i vidjet ćeš kako ćeš malo po malo brže naučiti liječiti te rane i ne dopustiti da ti ukradu radost koja se krije u svakom darovanom danu. Na tom putu neka ti pomogne Sv. Obitelj koja je zadobila toliko rana u zemaljskom životu, ali koje su se preobrazile u više dobro. Ne kopaj previše po njima. Preusmjeri ih Bogu i znat ćeš što ti je činiti.
Anamarija Botić
