Dan smrti mučenika sv. Kvirina dan je rođenja za nebo – dan godišnjeg spomendana
Sveti Kvirin Sisački († Sambotel, Mađarska, 4. lipnja 303.), svetac Katoličke crkve, biskup u Sisciji, mučenik, zaštitnik Siska, Krka, Krčke i Sisačke biskupije. Bio je biskup u Sisciji, današnjem Sisku. Za vrijeme progona cara Dioklecijana i podcara Galerija sklonio se iz Siscije, ali je ubrzo uhićen i odveden u Sabarij, današnji Sambotel u Mađarskoj, gdje ga je namjesnik Amnecij pokušao nagovoriti da se odrekne svoje kršćanske vjere. Kad je Kvirin odlučno odbio, namjesnik ga je osudio na smrt. Vezali su mu mlinski kamen o vrat i s mosta ga bacili u rijeku Sibaris ( mađ. grad Đunđuš). Tada se dogodilo čudo. Biskup je ostao na površini vode i hrabrio svoje vjernike da se ne boje. Rekao im je: „Sad tek u pravom smislu izvršavam svoju svećeničku službu, kad ću samoga sebe prinijeti za žrtvu Bogu”. Pomolio se i onda je potonuo. Svetog Kvirina spominje „Jeronimov martirologij”, a Venancije Fortunat u VI. st. pjeva o njegovu mučeništvu. Kvirinovo je ime zapisano i u „Rimskom martirologiju”, knjizi mučenika. Za vrijeme provale Huna katolici su preko Zadra i Ancone prenijeli njegove relikvije u Rim, u katakombe uz crkvu sv. Sebastijana. Godine 1140. prenesene su u crkvu Majke Božje preko Tibera, gdje su i danas. Do provale Turaka na teritoriju nekadašnje Sisačke biskupije posvećene su mu četiri župe – u Hrastovici, Boviću, Smerkoviću i Dobretinu. Selo u blizini Gvozda nosi ime Kvirin. Povjesničari bilježe da su građani Siska pobjedu nad Turcima 1593. pripisali zagovoru sv. Kvirina. Daleke 1653. godine spominje se postojanje kapele svetog Kvirina u Sisku. Novi oltar postavljen je 1699., a spomenuta kapela teško je oštećena i stradala u bombardiranju 1945. godine. Dana 4. lipnja 1993. u Sisku je osnovana nova Župa sv. Kvirina i sagrađena nova župna crkva sa zvonikom i župnim dvorom. Gradsko poglavarstvo Siska proglasilo je 31. ožujka 1994. sv. Kvirina zaštitnikom grada, a njegov blagdan (4. lipnja) „Danom grada Siska”. U Sisku postoji radio-postaja Quirinus (rimski oblik mučenikova imena). Krčka biskupija također slavi svetog Kvirina kao svojeg glavnog biskupijskog zaštitnika.
Pokoravati se
U naše vrijeme rijetko se koristi riječ pokoran ili pokoravati se. Zato rečenica preuzeta iz prve povijesti Crkve, Djela apostolskih, možda mnogima ostaje nepoznata i nejasna. Dakako da je riječ pokoran ili pokoravati se vezana uz autoritet. Za katolika je prvenstveno vezana uz Boga i Božje zapovijedi. Onaj tko je pokoran riječima i djelima izražava svoju poslušnost Bogu. Jednostavan je i ponizan. Podlaže se pod Božju Providnost, pod Božje planove i evanđeoske norme života. Sve drugo je od drugorazrednog ili manjeg značaja. Svaka zemaljska vlast, pa tako i oni koji je predstavljaju, smatra se nesavršenom. I, kao nesavršena, vlast ne može katoliku biti primarno važna. Maksimilijan Galerije, zloglasni rimski podcar i ljut neprijatelj Katoličke crkve, naredio je svetom Kvirinu preko svoga namjesnika da se odrekne Isusa Krista i da prinese žrtvu u čast rimskih bogova. Ali hrabri i sveti biskup Kvirin njegovu je namjesniku Amneciju odgovoriou: „Ja zapovijed carevu ne slušam, jer je bezbožna, te protiv zakona Božjega zapovijeda slugama Kristovim da žrtvuju vašim bogovima, koji nisu ništa. Bog je pak moj na svakom mjestu i nad svima je, jer je on sve stvorio i njega ja slušam.“ Rimski namjesnik upita biskupa Kvirina: „A zar ne znaš tko je naš uzvišeni car i koliku vlast on posjeduje?“ „Znam“, odgovori sveti biskup, „ali znam i to da se treba više pokoravati Bogu nego ljudima“. I nama se često nudi nešto što se kosi s katoličkim moralnim naukom, sa stvarnošću da je čovjek slika Božja: rodna ideologija, eutanazija ili smrt iz milosrđa, i mnoge druge moralne devijacije kao nešto sasvim normalno i u duhu današnjeg vremena. Nastaje pitanje koliko u stvarnosti vjerujemo i branimo činjenicu da je čovjek Božje biće od začeća pa sve do prirodne smrti. Kome se mi pokoravamo? Jesmo li povodljivi za onima koji propagiraju iskrivljeni nauk o spolu, rodu, spolnosti, obitelji? Glasujemo li na izborima za one čiji se nauk kosi s katoličkim moralnim načelima i Božjom biblijskom slikom o braku, spolnosti, životu? Tko su naši zemaljski bogovi kojima smo podložni ili poslušni? Jesu li to možda oni koji sve zakone, koliko god štetni bili za pojedinca i narod, usvajaju po brzom postupku dodvoravajući se time jačim političkim moćnicima? Ili možemo reći sa svetim Kvirinom: „Više se treba pokoravati Bogu nego ljudima“?
Sisačka biskupija – u potresu stradalo 76 crkava, kapela i župnih kuća
U strahovitom potresu, u utorak 29. prosinca 2020. godine, s epicentrom kod Petrinje, magnitude 6.2 stupnjeva po Richterovoj ljestvici, oštećeni su brojni sakralni objekti i župne kuće u Sisačkoj biskupiji. Prema stanju od 18. siječnja 2021., srušenih ili teško oštećenih crkava (crvena oznaka) je 17, vrlo oštećenih crkava (žuta oznaka) je 15, a djelomično oštećenih crkava je 7. Crvenu oznaku nosi i 7 župnih kuća i samostana, a žutu 6. Također, srušene su ili oštećene i 24 kapele. Ukupno 76 objekata. U Sisačkoj biskupiji, kojoj je nebeski zaštitnik sveti Kvirin, više ništa nije kao prije. Razorni potres oštetio je ili potpuno uništio sakralno i kulturno blago. I ne samo to. Uz potres i korona virus stradava i redovita pastoralna aktivnost. Teško će u srcu i duši ljudi privremeni objekti i dvorane moći zamijeniti psihološku navezanost vjernika na objekte u koje su sami ulagali. Sisačka biskupija postala je mučenička biskupija. Stradanja i patnje ljudi ne mogu nestati, mogu se samo ublažiti. Dao Bog da sva ta stradanja nikoga ne udalje od Boga i vjere u bolju budućnost. Nakon puno patnje često se u katoličanstvu dogodilo i rodilo nešto novo, bolje, duhovno jače. Nadamo se da je to moguće i patničkoj Sisačkoj biskupiji. Neka zagovor svetog Kvirina kod Boga štiti, čuva i stvori duhovni mir napaćenim stanovnicima Sisačke biskupije.
Molitva svetom Kvirinu – biskup Ratko Perić
Zaštitniče Kvirine, spomeni nas pred Bogom i isprosi nam duhovnih kandidata, svećeničkih i redovničkih, koji će se pravo klanjati Bogu, u duhu i istini! Naš vanjski izraz opsluživanja Božjih zakona jest poštovanje Boga mišlju razuma, osjećajem srca i govorom jezika te priznajući bogoštovnim činom i Ime i Dan Gospodnji. Mučeniče Kvirine, izmoli nam od Boga svjetla i snage! Roditelji su nas svojom ljubavlju najviše zadužili u našem odrastanju i odgoju, zato njima dugujemo najveću zahvalnost brinući se za njih u njihovim teškim danima, a ako su preminuli, moleći se za njihove duše. Blaženi Kvirine, sve nas preporuči Božjemu milosrđu. Amen.
vlč. Vladimir Trkmić
