Ime Ivan
Ime Ivan, Ivica, Ive, Ivo, Ivanka, Ivana i druge izvedenice hrvatskog imena Ivan učestala su imena naših sunarodnjaka. I drugi europski narodi i narodi svijeta imaju imena koja su izvedenice iz imena Ivan pa tako postoje imena Hans, Giovani, Janez, Johanna i druga. Kažu da se u Starom zavjetu rijetko tko zvao Ivan. To znamo po čuđenju susjeda i prijatelja Elizabete i Zaharije, koji su se iznenadili i čudili kada su čuli da će njihov novorođeni sin dobiti ime Ivan. Poslije Ivana Krstitelja, u Novom zavjetu i u katoličanstvu ime Ivan postalo je učestalo. Tako u hrvatskom narodu nekada gotovo nije bilo veće obitelji u kojoj netko nije nosio ime Ivan, Ivanka, Ivana, Ive, Ivica. U kulturama Istoka, uključivši i biblijsku, ime nije samo dodatna vanjska oznaka za nekog čovjeka, poput obične numeracije. Ime je bilo oznaka same biti, naravi i ponašanja te muške ili ženske osobe. Kada se u kulturama Istoka mijenjalo ime, to je značilo da se mijenja status, djelovanje i poslanje te osobe. Zato Bog mijenja ime Jakovu u Izrael (Post. 32,28 ), a Isus Šimunu u Keffa, Petar (Stijena) (Mt 16,18). Na temelju takvog poimanja imena u kršćanstvu sve do naših dana vlada shvaćanje da osoba kod ulaska u samostan ili prvih zavjeta uzima novo ime. A to je svetačko ime, ime nekog sveca ili svetice iz povijesti katoličanstva. Običaj promjene imena zadržali su pape sve do naših vremena. Kada netko od kardinala bude izabran za papu, uzima novo ime. To ime označava njega osobno i njegov budući pontifikat, to jest njegove želje da bude po pontifikatu sličan sv. Franji, sv. Benediktu, sv. Pavlu, sv. Ivanu ili nekom drugom svecu. Ime se mijenjalo i djeci na krštenju ako su imala obično narodno ime. Na krštenju su bila krštena pod nekim od poznatih crkvenih imena.
Poniznost sv. Ivana Krstitelja
Poniznost je skrušeno i skromno ponašanje u odnosu na druge. U vjerničkom kontekstu to znači priznavanje svoje neznatnosti u odnosu na Boga, prihvaćanje vlastitih nedostataka te prihvaćanje Božje milosti. Osobni vjernički kontekst poniznosti odnosi se na moralne dimenzije ponašanja. Poniznost se u različitim tumačenjima drži vrlinom i u suprotnosti je s narcisoidnosti, oholosti i drugim oblicima ponosa. Židovstvo i kršćanstvo imaju zajedničko učenje o poniznosti vezano za Stari zavjet. U osobi Mojsija, koji je vodio izraelski narod iz egipatskog ropstva u Obećanu Zemlju, poniznost je znak Božje snage i namjene, a ne slabosti. Biblija kaže: “Mojsije je bio vrlo skroman čovjek, najskromniji čovjek na zemlji” (Knjiga brojeva 12,3). Među prednostima poniznosti opisane u Starom zavjetu, koje imaju mnoge vjeroispovijesti, su čast, mudrost, prosperitet, zaštita Gospodinova i mir. Osim toga, “Bog se protivi oholima, ali daje milost poniznima” (Izr 3,34). O poniznosti sv. Ivana Krstitelja znamo iz svega onog što su o njemu zapisali evanđelisti.
Poniznost sv. Ivana Krstitelja u društvu
Sveti Ivan Krstitelj nije htio prihvatiti nikakve časti koje su mu nudili. Farizeji i saduceji svetog su Ivana Krstitelja izuzetno cijenili. Ugodno ih je iznenadio svojim skromnim svetačkim životom. Zato su ga neki proglasili Mesijom i pozivali da dođe u Jeruzalem. Ondje bi ga sigurno častili i slavili kao kralja. Da je u sv. Ivanu Krstitelju bilo imalo oholosti, mogao je prihvatiti taj izazov i osigurati sebi bezbrižan život. No, on nije prihvatio tu ponudu nego je najavljivao da iza njegovog djelovanja i propovijedanja dolazi Mesija, te da je on samo njegov ponizni glasnik.
Poniznost sv. Ivana Krstitelja pred Isusom
Kada su se Ivanovi učenici bunili kako njima pada popularnost, a raste popularnost Isusu i njegovim učenicima, sv. Ivan Krstitelj odgovorio je: Tako treba biti. Jednome se slava treba umanjivati, a drugome (Isusu) rasti. Poznata je rečenica sv. Ivana Krstitelja: „…ja treba da budem kršten od tebe, a ti dolaziš k meni?“ U poniznosti se čudi zašto bi on krstio Isusa. O sebi misli da je tako malen i mizeran da mu nije dostojan odriješiti ni remenja na obući.
Ponizan život
Sveti Ivan Krstitelj potječe iz dobrostojeće obitelji. Mogao je živjeti solidno, ali je odabrao skroman život u pustinji, daleko od svih. Tako je izbjegao svaki sjaj i raskoš života i ostao dugo nepoznat.
Naše vrijeme i poniznost
Malo je ljudi, članova Crkve i hrvatskog društva, koji su odabrali skroman i ponizan život, bilo u obitelji bilo u društvu bilo u crkvenim zajednicama. Mnogim našim sunarodnjacima draži je život vlasti i časti. Oholost caruje u Hrvatskoj javno i potajno. Neki sami sebe javno reklamiraju i uzdižu, a neki javno ili potajno ponižavaju. Zapitajmo se koliko neki rovare i spletkare kako bi se nekima dodvorili te tako postali časniji i zauzeli neku „dobru poziciju“. Koliko ima laktašenja, uzdizanja samog sebe, svojih sposobnosti. Koliko ima svakojakih kleveta kojima se želi ocrniti drugoga, drukčijega, ne samo javnih poteza, nego i potajnih, vješto planiranih, montiranih? Te klevete često fabriciraju i podmeću tobože dobri Hrvati i katolici. Cilj je samo jedan – poniziti drugoga da mu se otme nekakva čast, časnije i bolje radno mjesto s više novaca i ugleda. Kao da nismo nikada čuli ni shvatili Isusovu poruku: „Tko se uzvisuje bit će ponižen, a tko se ponizuje bit će uzvišen“.
Pokornički život
Na pokornički život odlučuju se osobe izuzetno jake vjere i duhovnosti, koje u neredu svijeta i oholosti žele sebi nametnuti strog način života. Riječ pokora ukazuje na osnovno uvjerenje – da je red u životu i svijetu nešto sveto i bogomdano. Prema tome, oholost, zavist, spletke, montirane klevete, borba za čast bez biranja sredstava, kao i za vlast i poziciju stvaraju nered. Sveti Ivan Krstitelj slobodno je i svjesno odabrao život u pustinji kako bi pokazao da se vraća pravi red, božanski red, među ljude. Zato pokora označava razne oblike osobnog trpljenja, svjesno odabranog, kako bi se na taj način činilo zadovoljština za svoje ili tuđe grijehe. Dakako, takva pokora i pokornički čini jačaju duh poniznosti, duh prave, istinske ljubavi prema Bogu i čovjeku. Sveti Ivan Krstitelj odabrao je takav, vrlo strog pokornički način života, što je očito po tome gdje je živio, načinu na koji se hranio i odijevao. Iz takvog stanja „rodila se“ duhovnost po kojoj je postao najveći među rođenima od žene, kako ga je osobno procijenio i ocijenio Isus.
Pravila igre koja ruše čast i dostojanstvo čovjeka
Ako nema poniznosti ni izvorne katoličke duhovnosti čovjek čovjeku postaje vuk. Za malo slave i časti čovjek u Hrvatskoj kadar je učiniti svašta – zatajiti svoju vjeru, pogaziti katolička načela koja bi kao vjernik trebao promicati. Kao poslušnik voljan je druge klevetati, prljavo ocrnjivati konkurenta za neku poziciju, glasovati za antikatolički program neke stranke, montirati drugome skandale, prodati se za malo časti i vlasti. Vezano uz proslavu rođenja svetog Ivana Krstitelja, javlja se pitanje koliko je hrvatski društveni život na zdravim temeljima. Ili, koliko je čista zoologija postala pravilo igre da se dođe na neko radno mjesto, položaj ili do priznanja i časti. Svima nama u Hrvatskoj, a pogotovo katolicima, pokornički način života sv. Ivana Krstitelja trebao bi biti uzor, osobni životni moto, životno opredjeljenje.
Molitva svetom Ivanu Krstitelju
Slavni Ivane Krstitelju, koji si se još kao dijete povukao u pustinju i ondje živio isposničkim životom, izmoli nam, molimo te, milost da uvijek živimo odijeljeni od ovoga svijeta, barem srcem kad već nismo tijelom, da te trajno žrtvujemo i obraćamo. Slavni Ivane Krstitelju, koji si prvi prepoznao i proglasio Isusa Krista pravim Jaganjcem Božjim koji oduzima grijehe svijeta, izmoli nam, molimo te, da uvijek prvo nastojimo proslaviti našega Otkupitelja Isusa Krista i da vjerno slijedimo sve ono što nas se on udostojao poučiti. Slavni Ivane Krstitelju, koji si imao čast biti prvi mučenik Novoga saveza, prignuvši s velikom radošću glavu pod smrtni mač, izmoli nam, molimo te, da uvijek poput tebe budemo spremni žrtvovati i vlastiti život za obranu istine i za slavu Isusa Krista, kako bismo svi, završivši smrću ovaj krhki i nesretni život, u rajskoj slavi osigurali vječni i blaženi život u zajedništvu s tobom, blaženi Pretečo Mesijin, kao i s anđelima i svim svetima. Amen. Oče naš…
vlč. Vladimir Trkmić
