Teško vama farizeji! Vi volite počasno mjesto u sinagogama i hoćete da vas pozdravljaju na javnim mjestima. Teško vama, vi ste kao grobovi što se ne raspoznaju, preko kojih ljudi gaze, a da ne znaju!
Teško nama poštovani čitatelju ako smo upali u ovu zamku o kojoj Isus govori u evanđelju. Teško nama ako nam je važnije postalo ljudsko nego Božje, ako smo zaboravili tko je gospodar. Teško nama ako se želimo istaknuti. Doista, teško nama ako nam je hrana postala ljudsko odobravanje i tjelesnost privremenog sjaja.
Doista smo kao grobovi što se ne raspoznaju. Isus također upozorava da se ne bojimo onih koji ubijaju tijelo nego onih koji nakon smrti imaju moć baciti u pakao. Ali kako da čovjek 21.st. ozbiljno shvati uopće ove Isusove riječi kada na smrt gleda kao na apsolutni kraj svega onoga što je htio u životu napraviti? Kako kada se čovjek i dalje čudi kako mu život prolazi, a s druge strane nikako da shvati da ovo nije pravi život nego privatna kalvarija svakog od nas? Ovo je kalvarija koja vodi do Isusa i što joj se više odupiremo više će nas stići jer bježimo od puta kojeg Isus želi za nas i naše posvećenje, a upravo nas želja za dobrim ugledom i glasom odvodi od Isusa i Njegovog plana za nas.
Molimo Isusa da nas nauči prihvatiti ništavnost ove zemlje jer koliko nam god njezini ishitreni uspjesi bili privlačniji od Isusova puta ta ista zemlja nas neće dovesti do radosti koju samo Bog može dati, ovdje nikada nećemo biti u potpunosti zadovoljni, uvijek će nam nešto faliti pa je stoga bitno naučiti balansirati zemaljsko i vječno te napokon shvatiti da je zemaljsko iz praha stvoreno i da će se u svoj prah vratiti te da se bez Isusova otkupljenja čovjek nema čemu nadati jer će ga zemaljski maniri stopiti u svoje napačene krugove ukoliko Isusove manire ne počne primjenjivati u životu.
Dopustimo Isusu da nas ponovno otkupi jer Njegova patnja za naše spasenje nije prestala na Golgoti, ona će se događati dok god je svijeta tj. dok god će neprijatelj kao ričući lav lutati svijetom gledajući koga da proždre.
Sandra Čukelj
