RAZMIŠLJANJA

Od nepotrebnog pretjerivanja do uzornog spomena na vjerne mrtve

Jedan stariji gospodin vrlo se često koristio izrekom „Bolje da propadne selo, nego običaji“.

A da bi nešto postalo običaj mora proći barem pedeset godina. Običaj je da uoči Svih Svetih i Dušnog dana Hrvati masovno obilaze groblja. Ne samo tih dana nego i mnogo prije, osobito u naše vrijeme, kako bi izbjegli nepotrebne gužve. Posjete grobljima i grobovima najmilijih najčešće su u znaku čišćenja, znaku kićenja grobnog mjesta. Ljudi se doista trude oko toga, a neki čak pretjeruju pa donose aranžmana sa suhim, umjetnim ili živim cvijećem. Nastaje uvijek kršćansko pitanje koliko se vremena na grobu „potroši“ za molitvu, a koliko za ono što je možda pretjerivanje u dotjerivanju groba. Dakako, nisam protiv toga da sve bude lijepo, jer time pokazujemo poštovanje i ljubav prema onima koji su prešli s ovoga svijeta u vječni život. Osim te ljepote na grobu, postoji i ona druga ljepota – ljepota duhovnosti i molitve za najmilije. Možda su neki u čistilištu pa im je potrebna naša žarka molitva. Pokojnima najbolje možemo pomoći ako molimo za njih. Zato je Katolička crkva dopustila da svaki svećenik na Dušni dan može slaviti više svetih misa. Dakako, s razlogom – da one budu prikazane za sve vjerne mrtve – za one za koje se netko moli, kao i za one koji su zaboravljeni i bez molitvene „podrške“.

Čistilište (lat. purguratorium)

Prema katoličkoj teologiji, čistilište je mjesto gdje se duše čiste od lakših grijeha (jer je za teške grijehe kazna pakao, odakle nema povratka) kako bi poslije čišćenja prešle u raj. Čistilišne muke često se u puku i umjetnosti prikazuje u obliku vatre, a oslobođenje duša prikazuje se pomoću anđela koji ih vade iz vatre i prenose u bijelim haljinama u raj. Posebnu ulogu u oslobađanju duša iz čistilišta od XIII. stoljeća ima Bogorodica.

Konačno čišćenje ili Čistilište, prema Katekizmu Katoličke crkve

1030 Oni koji umru u milosti i prijateljstvu s Bogom, a nisu potpuno čisti, iako su sigurni za svoje vječno spasenje, moraju se poslije smrti podvrgnuti čišćenju, kako bi postigli svetost nužnu za ulazak u nebesku radost.

1031 To konačno čišćenje izabranih, koje se posve razlikuje od kazne osuđenih, Crkva naziva Čistilištem. Nauk vjere s obzirom na Čistilište Crkva je posebno izrazila na Firentinskom i Tridentskom saboru. Crkvena predaja, pozivajući se na neka mjesta Svetog pisma, govori o čistilišnoj vatri.

1032 Taj se nauk također oslanja na molitvenu praksu za pokojne, o čemu govori Sveto pismo: „zato je (Juda Makabejac) za pokojne prinio žrtvu naknadnicu, da im se oproste grijesi“ (2 Mak 12,46). Crkva je od prvih vremena častila spomen mrtvih i za njih prinosila molitve, poglavito misnu žrtvu, da bi, očišćeni, mogli prispjeti k blaženom gledanju Boga. Crkva također preporučuje milostinju, oproste i djela pokore u korist pokojnika.

Žalosna statistika

Podatci iz knjiga umrlih velikog broja župa pokazuju velik postotak umrlih bez sakramenata ispovijedi i bolesničkog pomazanja. Mnogi u teškoj bolesti odgađaju susret sa svećenikom i preko njega sa sakramentom ispovijedi. A isprike najbliže rodbine na pitanje „Je li se pokojnik prije smrti ispovjedio ili primio Bolesničko pomazanje?“ odgovaraju „Ma, nismo znali da će još umrijeti“ ili „Nismo ga htjeli plašiti dolaskom svećenika u bolnicu“. Prema toj žalosnoj statistici iz naših župa, i župnih knjiga, mnogi bi pokojnici trebali proći čistilište. Jer, ako netko s ovoga svijeta ne odlazi u milosnu stanju, vjerojatno je zbog nedostatka ispovijedi potrebit čišćenja i očišćenja u Čistilištu. Pa tako i naših žarkih molitava i prikazanih misnih slavlja na tu nakanu. Prosudimo sami o tome, prema katoličkoj teologiji i Katekizmu Katoličke crkve.

Razmatranje o čistilištu i molitvama za pokojne, prema „Novena Croatica“, Zagreb, 2021. zbirka devetnica, str. 233-234

Mi ne znamo kako dugo traje okajavanje u čistilištu. Nekim je dušama Bog dopustio upoznati čas oslobađanja svojih dobročinitelja, ali to su rijetke iznimke. Nemamo razloga žaliti zbog svog neznanja. Naprotiv, to nas potiče da ne prestajemo moliti za oslobođenje siromašnih duša. Čovjek se brzo umara u molitvi za pokojnike! U trenutku kad se opraštamo od svojih pokojnika, plačemo i žalimo. Naša žalost možda traje mjesec dana, godinu, ali je poslije toga nadvladamo. Pretpostavljamo da su naši pokojnici već u nebu i da im naše molitve nisu više potrebne. Kad bismo razmišljali o tome kako čista mora biti jedna duša prije nego smije gledati Boga, ne bismo tako malo pokore činili za svoje teške grijehe koje smo ispovjedili. Na posljednjem sudu sve će naše krivice biti upisane u jednu knjigu. Liber scriptus proferetur in quo totum continetur. Tamo će se od nas tražiti sve do posljednjeg novčića. Tako se olako damo zavesti lakomislenim grijesima da gubimo zanimanje za one kojima je naša pomoć tako jako potrebna. Sveci su drukčije razmišljali i postupali. Više od dvadeset godina poslije smrti svoje majke Monike sveti Augustin je još uvijek molio za nju. Sveti Ambrozije se javno obvezao da će cijeli život moliti za dušu Teodozija Velikoga. I kad su duše naših prijatelja i rođaka oslobođene, ne moramo li unatoč tomu i dalje moliti za pokojne? Ima duša koje već dugo uzdišu i samo čekaju dobrostivu ruku koja će ih izvući iz vrućeg žara. Sveti kardinal Bellarmino reče: ‘Čistilište bi za neke duše moglo potrajati sve do posljednjeg suda kad im u pomoć ne bi pritekla Crkva’. Stoga je ona dopustila da se trajno uvede misa na spomen duša u čistilištu.

Dobro bi bilo s rođacima i prijateljima osnovati molitveni vijenac za siromašne duše. Tako bi sedam osoba između sebe mogle razdijeliti molitvu i pokoru za siromašne duše svakog radnog dana, tako da se neprekidno za njih mole i žrtvuju. Uvijek kad čujem otkucaj srca mislimo na pokojne i kažimo: Requiescant in pace! Počivali u miru!“

Psalam 130

Iz dubine, Gospodine, vapijem tebi:

Gospodine, usliši glas moj!

Neka pazi uho tvoje  na glas moga vapaja!

Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao,

Gospodine, tko će opstati?

Al u tebe je praštanje,

da bismo ti služili.

U Gospodina ja se uzdam,

duša se moja u njegovu uzda riječ.

Duša moja čeka Gospodina  više no zoru straža noćna;

više no zoru straža noćna;  nek Izrael čeka Gospodina.

Jer je u Gospodina milosrđe  i obilno je u njega otkupljenje;

on će otkupiti Izraela

od svih grijeha njegovih.

Molitva za pokojne

Utječemo se tebi, Gospodine, imaj samilosti sa svojim slugama i udijeli im, po mojem nastojanju da se danas očuvam od grijeha, vječni spas. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu.

Pokoj vječni daruj im, Gospodine,

i svjetlost vječna svjetlila im! Počivali u miru Božjem! Amen

vlč. Vladimir Trkmić

Facebook Komentari

comments

admin

About Author

Leave a comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

99 − 89 =

You may also like

RAZMIŠLJANJA

Joseph Ratzinger: Crkva tek treba proći kroz katarzu

  • 8. siječnja 2014
Nakon današnje krize Crkve sutra će se pojaviti – Crkva koja je mnogo izgubila. Ona će biti mala i morat
RAZMIŠLJANJA

Tomislav Ivančić: Kako Isus liječi ranjeno povjerenje?

  • 9. siječnja 2014
Ti čezneš za savršenom ljubavlju. Jedino od Boga možeš dobiti savršenu ljubav. Na samom početku tvoga života Bog te drži