U došašću ili korizmi slušamo, govorimo i propovijedamo o svemu i svačemu. O raznim obnovama – duhovnoj obnovi za mlade, duhovnoj obnovi za roditelje prvopričesnika i krizmanima itd.
A vrlo rijetko ili gotovo nikako ne govorimo o cjelokupnoj mogućoj obnovi župe, župnih zajednica. Zašto je to tako? Teško je na to pitanje odgovoriti. Jer vjerojatno župnici i svi župni suradnici misle da je s našim župama i župnim životom sve u redu, da djelujemo pastoralno kako treba i da tu nema baš nitko neke veće zamjerke. No, u svijetu, pogotovo u Kanadi, o obnovi župa vrlo kvalitetno govori, piše i pastoralno djeluje svećenik James Mallon.
Tko je James Mallon
Otac James Mallon je župnik župe Gospe Guadalupske u Dartmouthu, Nova Škotska, i utemeljitelj „Službe božanske obnove“. Velečasni James također je autor najprodavanije knjige, pod naslovom „Božanska obnova: od održavanja do misijske župe“, zanimljiva vodiča za župe koje žele njegovati živahne i dinamične vjerske zajednice usredotočene na misionarsko nasljedovanje. Godine 2016. otac James Mallon također je autor „Vodiča za božansku obnovu“, priručnika, korak po korak, za preobrazbu župe. Poruka knjige „Božanska obnova“ odjeknula je u srcu desetaka tisuća svećenika i laika diljem svijeta. To ih je nadahnulo i motiviralo da djeluju i potraže pomoć u preobrazbi vlastite vjerske zajednice. Kako bi se odgovorilo na njihove potrebe, stvoreno je čak „ Ministarstvo božanske obnove“. Otac Jakov polovicu svoga svećeničkog vremena služi Nadbiskupiji, a drugu polovicu vremena radi u službi božanske obnove. Godine 2019. vlč. James koautor je knjige, s Ronom Huntleyjem, „Otključavanje svoje župe“, koja je inspirativno i praktično štivo o Alfi kao moćnom alatu za evangelizaciju i učeništvo. Posljednja knjiga fra Jamesa, „Beyond the Parish“, nedavno objavljena, u travnju 2020., daje na razmišljanje analizu izazova s kojima se Crkva susreće, te praktične alate koji će podržati župne i biskupijske čelnike u postizanju obnove župe. Rođen u Škotskoj, otac James Mallon i njegova obitelj preselili su se u Halifax, Nova Scotia, Kanada, 1982. Nakon studija u Bogosloviji Krista Kralja u Britanskoj Kolumbiji i Bogosloviji Sv. Augustina u Torontu, vlč. James zaređen je, 1997., za katoličkog svećenika. Njegove knjige prevode Slovenci, a nažalost u Hrvatskoj još nije nijedna ugledala svjetlo dana. Osobno mi je draga njegova knjiga prevedena na slovenski, „Božanska obnova“. Tiskana je ove godine.
Tri važna elementa za obnovu župne zajednice
Za vlč. Jamesa Mallona važna su za obnovu župnih zajednica u naše vrijeme tri čimbeniika – glazba, gostoljubivost i propovijed. „Glazba nedvojbeno ima moć dosegnuti duboko u našu dušu i sve nas dotaknuti. Tko pjeva, dvostruko moli, govorio je sveti Augustin. Zato je glazba, pjevanje hvalbenica i drugih duhovnih pjesama Bogu (Ef. 5,19 ) sastavni dio bogoslužja. Otkako je II. vatikanski koncil kao prvog od šesnaest dokumenata objavio Konstituciju o svetom bogoslužju (Sacrosanstum concilium) prošlo je već 50 godina. Konstitucija je jasno pozvala na obnovu svih oblika bogoslužja kako bi vjernici mogli pristupiti punom i savjesnom sudjelovanju.“ (Božja prenova, Družina, 2021., str. 118). Autor knjige ističe kako je važno da župne zajednice budu dinamične, aktivne, misleći prvenstveno na glazbu, gostoljubivost vjernika i „kvalitetnu“ propovijed. Zalaže se, dakako, za glazbu i pjevanje koji motiviraju i uključuju na pjevanje i sudjelovanje sve prisutne na svetoj Misi. Tome problemu pristupa realno. Ne ističe da je najvažnije zborno, klasično pjevanje uz orgulje. A isto tako ne favorizira pjevanje „modernijih pjesama“ uz neke druge instrumente. Važno mu je da se u župi prakticira raznoliku glazbu i pjevanje, te da ona bude takva da dira čovjeka u dušu i duhovno ga motivira na obnovu svoje osobnosti i obnovu župe u cjelini.
Drugi problem ili element koji je za njega vrlo važan u Božjoj obnovi župe jest gostoljubivost. Možda ćemo odmah i ishitreno zaključiti kako je naša svaka hrvatska župna zajednica gostoljubiva za novopridošle članove ili članove iz drugih župa koji se uključuju u našu župu. No, nije tako! Vlč. James Mallon argumentira iz svoje životno-pastoralne prakse da su župne zajednice po svojim članovima često premalo gostoljubive. Premalo izražavaju dobrodošlicu onima koji su se tek pojavili na misnim slavljima i žele sudjelovati u drugim aktivnostima župe. Kod nas u Hrvatskoj čest je slučaj da dolazi čak i do svađe u crkvi za mjesto u klupi, to jest tko gdje sjedi i kome pripada baš to mjesto. Kao da su neki dijelovi župne crkve VIP lože s mjestima gdje se sjedi po nekom ustaljenom protokolu. Gostoljubivost župljana, po autoru J. Mallonu, osjeća se po druženjima nakon mise i po tome koliko je župna zajednica dinamična za primanje novih članova i za misijsko djelovanje unutar župe. I danas u župnim crkvama ima pasivnih promatrača, kao u doba prije II. vatikanskog koncila. Tada je na jednoj strani bio župnik, koji je molio latinski, na dugoj je bio zbor, a na trećoj laici, koji su bili daleko od oltara. U to doba nisu svi aktivno sudjelovali na euharistiji. Motiv dinamične, obnovljene župne zajednice trebao bi biti što veće sudjelovanje svih u liturgiji – pjevanju, molitvi, slušanju Božje riječi te, dakako, kvalitetne i aktualne propovijedi. Vrijedno bi bilo o tome češće promišljati. Koliko su naše župne zajednice stvarno dinamične? Koliko je u jednoj župi prisutno više stilova pjevanja na euharistijskim slavljima (staro i novo)? Koliko smo doista gostoljubivi u župnim sredinama u koje dolaze uvijek novi članovi ili se pozivamo na neke svoje stare i već uhodane tobožnje privilegije? Važno je pitanje, dakako, koliko je svaki vjernik postao pravi Isusov učenik koji svake nedjelje uči, slavi Boga, a tijekom tjedna je misionar u župi. Ako se to poklapa, preklapa i slaže, to je vrlo važno. A k tome još ako u tome praktičnom duhu praktičnog katoličanstva bude i propovijed, tada možemo govoriti o župi koja je na dobrom putu da doživljava Božju obnovu.
Staro i novo
„Živimo u postmoderni, hiperindividualističnoj kulturi. Postmoderni ljudi ne žele pjesme o nauku ili teologiji. Apstrakcije ih ne privlače, a prisnost da. Kao individualisti lakše se povezuju s pjesmama u jednini…. Glazba u slaganju, skladu „slavljenja i čašćenja“, koju se koristi u Crkvi, danas snažno djeluje na kulturu.“ (Božja prenova, str. 125).Svećenik James Mallon tvrdi da slavljeničke pjesme, pjesme kojima slavimo Boga u jednini djeluju na ljude, znaju ih duboko dirati u duši, ganuti ih na osobnom euharistijskom susretu s Isusom. Po svom opredjeljenju, osobnom pastoralnom uvjerenju i praksi, otac James prihvaća i potiče na nove i stare oblike glazbe, pjevanja i sudjelovanja u Misi. „Biti katolik znači biti misionar. Ako dobro cijeni staro, Crkva ne mora biti samo ‘skladište starih stvari’, ako su tako lijepe. Crkva mora dozrijevati u obličje Boga, koje je, po riječima svetog Augustina, ‘Ljepota’, vječno stara, vječno nova“ (Ispovijesti X, 27). Isto tako bogoslužni obredi moraju imati misionarsku elastičnost i senzibilitet za donošenje stare i vječne istine, tako da ih ljudi koji su se sabrali mogu razumjeti i prihvatiti. Mora se govoriti njihovim jezikom… Uniformnost nije katolička vrednota, raznolikost bismo trebali prihvaćati kada je u bogoslužju u pitanju crkvena glazba. Prisiljena uniformnost jest nasilje nad jedinstvom… Moramo biti spremni da glazbom budu prožeti obredi koji snažno progovaraju ljudima koji su se sabrali, kojima ona nije tuđa i da u njoj uživaju. (Božja prenova, str. 120).
Činjenično stanje
Moramo priznati da su mnoga hrvatska sela, pa tako i nekad vrlo vitalne župe opustjeli. Zbog velikog mortaliteta, malog nataliteta i iseljavanja mladih, u mnogim je župama vrlo teško imati dječji zbor, zbor mladih, redovite čitače i dinamičan pastoralni život. Zbog velikog nedostatka svećenika spajaju se po dvije ili tri župe u „jednu cjelinu“ i pod ingerenciju jednog župnika. Sve to pomalo umrtvljuje onaj nekadašnji vitalni pastoral pa se događa ono što je James Mallon stavio u podnaslov knjige „Božja obnova“ od održavanja (vegetiranja) župe do misija u župi. U sljedećem razdoblju, nakon pandemije korone, župe će se morati boriti za svakog čovjeka, svakog vjernika. Ponekad tako crne situacije nismo svjesni, ni klerici ni laici. Te se i dalje premalo družimo, okupljamo i nismo gostoljubivo raspoloženi prema svakom vjerniku. Nastaje pitanje kako u župama koje demografski odumiru održati vitalnost u svim potrebnim segmentima?
Naše preispitivanje i duhovno promišljanje o župnoj zajednici
Karakteristično je da se vjera prenosi s generacije na generaciju i da u tome prenošenju vjere, vjerničke tradicije, glazbe i raznolike duhovnosti ima veliku ulogu župna zajednica. Obitelj u postmoderni, a pogotovo u naše vrijeme, nema više tako snažnu ulogu kao nekad. Ljudi se zbog pandemije i drugih razloga u 21. stoljeću udaljuju jedni od drugih. Župna zajednica mogla bi odigrati ključnu ulogu u pronalaženju novih puteva kako vjernicima u vremenima stresa donijeti vjeru i nadu, kako preko Euharistije glazbom, skladnim pjevanjem i gostoljubivošću stvarati zajedništvo župe? Za to su, dakako, odgovorni svaki župnik i njegovi suradnici. Na njima je da, svojim angažmanom i angažmanom svih suradnika, župe budu dinamične i misijske. Osim tih triju elemenata, koji su nužni za obnovu župnog života, nužno je da župa bude prisutna na društvenim mrežama, da, po mogućnosti, ima svoju web stranicu, da ima neko svoje glasilo te da se i na taj način radi na zbližavanju župljana. Koliko smo kao župne zajednice pune duhovnog i glazbenog dinamizma i dobrih propovijedi veliko je pitanje. Ali, svakako, svećenik James Mallon, po svom pastoralnom iskustvu i dobrim pastoralnim potezima, zaslužuje da barem prihvatimo njegove analize stanja župa. Hoćemo li primijeniti njegov model obnove župnih zajednica ili neki drugi model naša je odluka. Svakako, vrijeme u kojemu živimo traži baš takve dinamične pastoralne aktivnosti, stvaranje zajedništva i smisleno tumačenje Božje riječi, koje će motivirati vjernike u bogatstvo duhovnosti i misionarske djelatnosti.
Molitva župnika za posvetu župe
Majko Marijo, zoro spasenja, ja kao župnik ove župe *…………………… danas predajem sebe i svoju župu *…………………. tvome Bezgrješnom Srcu.
Primi nas pod svoju majčinsku zaštitu i vodi nas k svome Sinu Isusu, koji je svjetlo svijeta i jedini Spasitelj, naša nada i naš spas.
Gospodine Isuse, po Marijinu Bezgrješnom Srcu, u Duhu Svetome, posvećujem i predajem tvome Presvetom Srcu sebe i svoju župu *…………………. Daj da budemo sve predanija i vjernija djeca nebeskoga Oca.
Posvećujem i predajem ti sve župljane *………………….., počevši od najslabijih, od još nerođene djece do bolesnika, invalida i staraca. Predajem ti naše obitelji, našu djecu, našu mladež, samce i obudovjele osobe. Osobito te molim za neskladne, ranjene i razorene obitelji. Obazri se na mlade, koji traže smisao života i na sve one koji se gube u najrazličitijim ovisnostima.
Pomozi nezaposlenima, osamljenima i očajnima. Molim te za sve zalutale u našoj župi. Po zagovoru Blažene Djevice Marije, primi sve imenovane u milosrdno Srce svoje, a daj da ja budem suradnik tvoga milosrđa.
Milosrdni Spasitelju, umnoži u nama svoju milost da obnovimo svoju krsnu posvetu trojedinom Bogu, da se odreknemo grijeha, zavodljivosti zla i Sotone. Vjerujemo sve što nam je objavio Bog i kako nas uči Katolička crkva. Udijeli nam duha ljubavi da uzmognemo živjeti po Evanđelju i vršiti tvoju zapovijed ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu, Božje i crkvene zapovijedi, dostojno primati sakramente, osobito sakrament pomirenja i euharistije, te se ravnati prema nauku crkvenog učiteljstva.
Pomozi nam da uzmognemo, u snazi Duha Svetoga, njegovih darova i karizmi, radosno osluškivati Božji poziv te mu se velikodušno odazvati, sudjelovati u novoj evangelizaciji i tako doprinositi jedinstvu i rastu župske zajednice* i sveopće Crkve.
Potiči nas na molitvu i daj da se uzmognemo hraniti riječju Božjom i Kruhom nebeskim. Tako ćemo, dobro pripremljeni, moći pobijediti svako zlo i uvijek izabrati život. Čuvaj nas u svim opasnostima te nas po zagovoru Majke Marije na kraju ovoga zemaljskog hodočašća sretno dovedi u zagrljaj milosrdnog nebeskog Oca. Amen.
vlč. Vladimir Trkmić
