Nedavno sam napisao i dao na nekoliko portala objaviti tekst o profanaciji i komercijalizaciji adventa.
U prvi tren mi se činilo da je moje promišljanje možda previše oštro, te da se nije dogodila baš tako duboka komercijalizacija i profanacija adventskog vremena. Zanimalo me koje će biti reakcije čitatelja na spomenuti tekst. Iznenadio sam se kada sam ispod svoje kolumne pročitao tekst jedne čitateljice, koja je napisala: „Živi kič! Došašća nigdje! Isusa u jaslicama nigdje! Gdje je nestalo došašće? Gdje je nestao Božić?“. To me ponukalo da proučim šire značenje riječi kič.
Definicije kiča
Postoji nekoliko karakterističnih definicija kiča i sve one opisuju kič kao lošu pojavu, kao robu čiji je jedini cilj da se proda, a neki čak opisuju kič kao laž ili slabost umjetnika i ljudi uopće. Najveći broj autora promišljanja o kiču kao realnosti slaže se da je kič prateća pojava masovne kulture, koju veliki broj sociologa izjednačava s kulturom najniže razine, nazivajući je čak vulgarnom. Ako bi se kič gledao u širem smislu, mogao bi se izjednačiti s aktualnom masovnom kulturom, ali u užem, odnosi se samo na umjetnost i predstavlja snižavanje njene vrijednosti. Kič se razlikuje od umjetnosti, ali ima ipak neke male sličnosti s njom.
Kič u širem smislu riječi
Kič se može promatrati i kao manipulaciju svim bitnim kulturnim vrijednostima, kojima osim umjetnosti pripadaju moral, znanost i religija. Religijski kič dolazi do izražaja na grobljima gdje se ponekad grade nekropole poput vikendica s televizorom, računalom, video zidom pokojnika dok je bio živ i drugim stvarima. Kič u glazbi naziva se šund. To su pjesme lakih nota s banalnim tekstovima, koje ne izazivaju napor pri slušanju i nemaju nikakvu umjetničku vrijednost. Primjer televizijskog kiča su sapunice, koje imaju, banalnu predvidljivu i lako pamtljivu radnju s likovima čija je prošlost puna skandala i senzacionalnih obrata. Novinarski kič je u svijetu i našoj domovini prenaglašeni senzacionalizam, traženje skandala, previše trivijalnih tema, promoviranje nepoznatih osoba u zvijezde, te davanje velikog prostora nebitnim temama, koje izazivaju niske strasti.
Kič u Hrvatskoj i drugim metropolama
Može se dakako s pravom reći da je u Hrvatskoj nastala i nastaje manipulacija sa svim bitnim kulturnim vrijednostima, moralom, znanošću i vjerničkim običajima. Doista vrlo snažno se na svim razinama banalizira katolički moral, vjerski običaji, glazba, i svaka druga umjetnost. Čitateljica moje adventske kolumne je s pravom napisala komentar: „Živi kič! Došašća nigdje! Isusa u jaslicama nigdje! Gdje je nestalo došašće? Gdje je nestao Božić?“. Masovno i snažno medijsko favoriziranje adventa koji nije advent, uličnih očaravajućih rasvjeta u Londonu, ili u nekoj drugoj metropoli je zapravo najlakše opisati riječima kič, profanacija i komercijalizacija adventa. Neki dan su nam oduševljeno pokazali na televiziji adventsko blještavilo Londona. A što se krije iza te farse blještavila? Da je nestalo pravo došašće, Božić, i da nestaje Isus u Velikoj Britaniji, svjedoči podatak kojeg je objavila austrijska katolička novinska agencija Kathpress 15. 11. 2022.: „ Studija Sveučilišta u Cambridgeu otkriva nedostatak financijske održivosti u biskupiji Ely. Postojanje mnogih britanskih crkava ugroženo je zbog nedostatka financijske održivosti. Rezultat je to nedavne studije Sveučilišta Cambridge koja se bavi prilikama u anglikanskoj biskupiji Ely. Tako se od stotina crkava anglikanske biskupije, većinom u ruralnim područjima, tek svaka peta pokazala isplativom. Trećina bogomolja svake godine stvara više rashoda nego prihoda. Koordinatorica istraživanja, Helen Haugh, savjetuje pogođenim anglikanskim zajednicama da pronađu inovativna rješenja kako bi izbjegli zatvaranje crkava. I sama je bila iznenađena domišljatošću pojedinih zajednica. U jednom slučaju, primjerice, zgrada crkve privremeno se iznajmljuje cirkuskoj trupi kako bi se ostvario dodatni prihod. “Umjetnici su samo trebali sobu s visokim stropom”, kaže Haugh.“ Taj isti anglikanizam je nastajao ognjem, mačem, ubijanjem, paležom svega što je bilo katoličko u Engleskoj i Irskoj. A sada se naglo urušava sam od sebe, jer je ostao formalizam bez neke duhovne dubine i autentične duhovnosti.
Dublje duhovno značenje adventa
Pravo, istinsko duhovno značenje adventa možemo doživjeti preko liturgijskih događanja, misnih slavlja koja imaju značajnu ulogu u životu vjernika. Advent je kao i korizma vrijeme ozbiljnosti, vrijeme poniranja u sebe, vrijeme moralne budnosti i vrijeme mogućnosti osobnog duhovnog rasta. Dakako da u ta četiri crkveno propisana tjedna, a ne više komercijaliziranih tjedana adventa ulazi i karitativno djelovanje. Advent je vrijeme darivanja i pomaganja onima koji su slabijeg imovnog stanja. Ljubičasta boja liturgijske odjeće, oltarnjaka, prekrivala za ambon ili stalak za čitanje, ljubičasta boja svijeća koje gore na oltaru, imaju također snažnu poruku.
Ljubičasta boja u liturgiji
Ljubičasta liturgijska odjeća označava potpunu žalost, tugu i ima namjeru potaknuti na ozbiljan i promišljen stav svakoga vjernika koji sudjeluju u euharistijskim liturgijskim slavljima. Ako pomiješamo plavu i crvenu tekuću boju dobivamo ljubičastu. Plava boja je boja neba i sugerira nam da svoje misli, meditativna promišljanja okrenemo od zemlje i zemaljskih stvari. Crvena je boja mučeništva, krvi, plamena koji spaljuje i preuzima prinesenu žrtvu. Kombinacija te dvije boje, koje čine ljubičastu, označava žrtvu koju činimo s pogledom u nebo, te nesebičnu odanost Bogu i iskrenu pobožnost.
Biblijska poruka – poziv na moralnu budnost
Na prvu nedjelju došašća smo čitali i slušali tekst iz poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima. „ Braćo: Shvaćate ovaj čas: Vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. Noć poodmače, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti. Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru, nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom.“ Važna je moralna budnost svakog vjernika ponaosob, ali isto tako osobna želja za stalnim duhovnim preobražavanjem. Tijekom došašća važno je imati svoj pogled usmjeren na nebo, a sve ono što je prizemno, profanirano, komercijalizirano odbaciti. Važno je provjeravati i učvršćivati svoj osobni smisao za žrtvu, za odricanje i darivanje. Umirati sebi, živjeti za druge i s drugima u miru i zajedništvu je naše adventsko poslanje. Pogledom u nebo stječemo nesebičnu odanost Bogu i osobnu pobožnost. Nije dovoljno reći da je advent vrijeme darivanja, to treba potvrditi djelima. „ Oda sna se prenimo“… znači probuditi se u duhovnom smislu riječi. Znači registrirati u čemu sam loš kao čovjek, kao stvorenje Božje koje treba biti hram Duha Svetoga. Biti budan znači osloboditi sebe i druge komercijalnom i profaniranom pristupu životu, adventu i došašću. Nisu bitne kuglice, boje svijeća na adventskom vijencu, fascinantna rasvjeta ulica i trgova. Bitna je činjenica kakva sam ja „zvijezda“, kakvo sam ja svjetlo ljudima s kojima živim, koje mi je Bog povjerio kao članove obitelji, ili kao subraću po istoj vjeri. Moguće je da hodaš malen ispod zvijezda. I to ispod neba u kojeg ne gledaš, i tako ti je zamagljen kršćanski duh i način života od sasvim nebitnih i prizemnih stvari.
Opomena
Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajao od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde.
A. B. Šimić
Vrijeme došašća – vrijeme druženja i pomaganja
Advent je kao sveto vrijeme od četiri tjedna vrijeme ozbiljnosti, ali je i vrijeme radosti jer idemo ususret Božiću, ususret proslavi rođenja Isusa Krista. Zato je poželjno i preporučljivo u došašću ići na mise zornice i na taj način skraćujući sam sebi noć i san, činiti osobnu žrtvu. Na osobnom putu vjere nismo sami, zato su po raznim župama lijepa druženja vjernika nakon mise zornice. Došašće tako postaje približavanje čovjeka drugom čovjeku. Tada se često u zajedničkom razgovoru rađaju ideje i ciljevi za aktivnost župnih karitasa, čiji je zadatak i poslanje pomagati stare, nemoćne i siromašne članove župne zajednice. Raditi ozbiljno na sebi, svojoj ljudskosti, osobnoj duhovnosti i pobožnosti i pomagati druge dva su najbitnija cilja adventa.
Molitva za zahvalno srce
Gospodine, nauči me da Ti zahvaljujem svaki dan za moja životna iskustva. Nauči me da uvijek budem zahvalan, da neprestano molim i da Ti zahvaljujem u svim okolnostima. Sve okolnosti prihvaćam kao Tvoju volju za moj život. Žudim da Ti svaki dan udovoljim. Uništi moć neprijatelja u mom životu. Uništi ga mojom žrtvom zahvale. Promijeni moje razmišljanje i pogled na svijet kako bih bio zahvalan svojim trenutnim okolnostima. Zahvaljujem Ti se Isuse, želim biti kao Ti koji si bio poslušan Ocu bez negodovanja. Ti si na sebe uzeo okove čovječanstva kada si hodao ovom zemljom. Osudi me svaki put kada se požalim ili se počnem uspoređivati s drugima. Daj mi Svoj stav poniznosti i zahvalnosti. Želim biti kao apostol Pavao koji je naučio biti zadovoljan svakom okolnosti. Odabirem neprestano Ti zahvaljivati. Želim Ti na usne izmamiti osmijeh. Nauči me moći zahvalnog srca. Znam da Tvoja istina počiva u zahvalnom srcu.
Vlč. Vladimir Trkmić
