Prema svakome budi blag, a prema sebi strog
U Katoličkoj crkvi u Hrvata uvriježio se običaj osobne ispovijedi uoči Božića i Uskrsa. Neki se ispovijedaju minimalno dva puta godišnje, a neki češće. Ima onih koji se ispovijedaju svaki prvi petak u mjesecu, a poneki još češće. Kao za sve u životu, pa tako i za dobru ispovijed treba se pripremiti. Osobna priprava za ispovijed može biti priprava uz pokorničko bogoslužje, ili na način osobnog ispita savjesti. Ispravno formirana savjest je vrhovno dobro razlučivanja dobra od zla. Zato je važno znati usvojiti katolički nauk o savjesti onako kako o njemu piše u Katekizmu Katoličke crkve. Osim toga svaku osobnu ispovijed valja vrednovati kao korak prema osobnoj moralnoj promjeni. Ispovijed ne bi trebali promatrati samo kao običaj, kao lijepu tradiciju da se za Uskrs i Božić idemo obavezno ispovijedati. Osim tradicije koja može postati puki formalizam, svatko od nas ponaosob ispovijed bi trebao doživjeti kao radost osobne promjene, obraćenja, približavanja Bogu. Tako doživljena ispovijed produbljuje našu osobnu duhovnost i dakako zrelo shvaćanje osobnog života.
Psalam 51. – „ Ispovijed raskajana grešnika“ – mogućnost za dobar ispit savjesti i dobru ispovijed
Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!
Bezakonje svoje priznajem,
grijeh je moj svagda preda mnom.
Tebi, samom tebi ja sam zgriješio
i učinio što je zlo pred tobom:
pravedan ćeš biti kad progovoriš,
bez prijekora kada presudiš.
Evo, grešan sam već rođen,
u grijehu me zače majka moja.
Evo, ti ljubiš srce iskreno,
u dubini duše učiš me mudrosti.
Poškropi me izopom da se očistim,
operi me, i bit ću bjelji od snijega!
Objavi mi radost i veselje,
nek’ se obraduju kosti satrvene!
Odvrati lice od grijeha mojih,
izbriši svu moju krivicu!
Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
Učit ću bezakonike tvojim stazama,
i grešnici tebi će se obraćati.
Oslobodi me od krvi prolivene,
Bože, Bože spasitelju moj!
Nek’ mi jezik kliče pravednosti tvojoj!
Otvori, Gospodine, usne moje,
i usta će moja naviještati hvalu tvoju.
Odlični savjeti za život i rast u osobnoj duhovnosti nakon ispovijedi
Misli sv. Terezije Avilske
Kao što neobrađeno polje, i kad je zemlja dobra, rodi samo korovom i dračem, isto tako i ljudsko srce.
Ne ogovaraj: redovnike, svećenike i pustinjake!
Ako si u društvu, ne govori mnogo!
U svim svojim poslovima budi tih i skroman!
Sa svakim budi jednako ljubazan!
Ne budi svojevoljan i tvrdoglav, osobito u nevažnim stvarima!
Ne izruguj se ničemu!
Kada je potrebno da nekoga kazniš, kazni ponizno, skromno, imajući na pameti vlastite pogreške!
Prilagođuj se svojoj okolini: budi veseo s radosnima, žalostan sa žalosnima!
Prije nego što govoriš, usrdno se pomoli Bogu!
Ne opravdavaj se bez vrlo važnog razloga!
Ne govori o tome što bi ti moglo služiti na čast, o svome znanju, svojoj kreposti, o svom plemenitome radu itd. Ako je pak korisno ili potrebno, tada treba o tome govoriti ponizno i skromno, jer su to darovi Božji!
Iskaži svoje mišljenje jednostavno i skromno. Ništa odviše ne uzdiži, ništa odviše ne pokudi.
Dodaj svojim razgovorima nešto duhovnoga, izbjeći ćeš tada brbljanje i ogovaranje.
Ne jamči ni za što, a da se prije temeljito ne raspitaš kako stvari stoji.
Ne miješaj se u tuđe poslove, nego zadrži svoje mišljenje za sebe, ako protivno ne iziskuje potreba ili ljubav prema bližnjemu.
Slušaj ponizno ako se govori o duhovnim stvarima i upamti ono što ti može koristiti!
Otkrij ispovjedniku i duhovnom vođi sve napasti, pogreške i zle sklonosti jer će ti on savjetovati koje zapreke moraš odstraniti i koja sredstva upotrijebiti.
Mnogo ćeš napredovati u kreposti ako sve činiš tako kao da pred sobom vidiš Boga.
Ne slušaj ogovaranje drugih, a ti sam nemoj nikoga ogovarati, zlo govori jedino o sebi. Znak je da napreduješ kada se veseliš kada te netko ukori.
Sva svoja djela prikaži na veću čast i slavu Božju.
Ne predaj se neumjerenom smijehu. Tvoje veselje neka bude ponizno, skromno i ljubazno.
Vazda pomišljaj da si sluškinja svima i u svima gledaj Krista, našega Gospodina, pa ćeš ga tako štovati i častiti.
Postići ćeš savršenost ako često i pomno ispituješ savjest. Pogreške koje si našao popravi milošću Božjom.
Ne brini se za pogreške bližnjega, nego se ugledaj u njegove kreposti i sjeti se svojih mana.
Njeguj u sebi veliku ljubav prema svakom trpljenju za ljubav Kristovu!
Jutarnjeg se razmatranja sjeti i preko dana i ubrzo ćeš osjetiti veliku korist.
Svaki dan prikaži sebe pedeset puta Bogu s velikim žarom i čežnjom za njim.
Čuvaj u svom srcu nadahnuća Božja i provedi u djelo dobre odluke, što si ih stvorio u razmatranju.
U svemu stvorenomu gledaj Providnost Božju i mudrost i hvali ga u svemu.
Otkini srce od svih stvari pa traži i naći ćeš Boga.
Svoju pobožnost ne otkrij nikome bez potrebe. ”Moja je tajna samo za mene” običavahu govoriti sveti Franjo i sveti Bernard.
Sjeti se Nebeske gozbe, tamo nam se daje Bog za hranu, a gosti ove nebeske gozbe su anđeli i sveci Božji. Za ovom gozbom čezni svim svojim srcem.
U nazočnosti svojih poglavara, u kojima gledaj Isusa Krista, govori samo što je potrebno i to s velikim poštovanjem.
Prije svakog se važnijeg posla pomoli.
Ne čini ničega, čega bi se stidio pred ljudima.
Ne uspoređuj se s drugima, jer to može biti uzrokom velikih neprijateljstva i mržnje.
Primi ponizno svaki ukor i moli Boga za osobu koja te kori.
Ne govori o stvarima koje se tebe ne tiču, niti se o njima ne raspituj.
Ako budeš često razmišljao o svom prijašnjem životu i o sadašnjoj svojoj mlitavosti, probuditi će ti se u srcu spasonosan strah.
U svemu se ponizi i mrtvi do smrti!
Duša će ti se brzo usavršiti u ljubavi Božjoj ako često probudiš čin ljubavi. Ovo jednako vrijedi za sve ostale kreposti.
Sva svoja djela prikaži nebeskom Ocu po zaslugama Isusa Krista.
Prema svakome budi blag, a prema sebi strog!
Na blagdan svetaca razmišljaj o njihovim krepostima i moli da ih Bog i tebi dade.
Svaku večer ispitaj pomno svoju savjest.
Ako si poglavar, čuvaj se da ne kazniš u srdžbi, jer će kazna samo onda koristiti kad je podijeliš u potpunome miru.
Promisli kako se brzo mijenjaju ljudi i bit će ti lako da se pouzdaš samo u Boga koji ostaje uvijek isti.
Posavjetuj se o stvarima svoje duše samo s učenim i razboritim ispovjednikom i slušaj ga u svemu.
Kadgod ideš k stolu Gospodnjem, moli ga za jednu osobitu milost radi neizmjernog milosrđa kojim dolazi u tvoje bijedno srce.
Iako već imaš mnogo zaštitnika među svecima Božjim, ipak trebaš prema sv. Josipu gajiti osobitu pobožnost, jer je njegov zagovor kod Boga povećan.
Ne propusti nipošto svoje molitve i pokornička djela i kad te muče nutarnji nemir i žalost, jer je te đavao i samo radi toga uznemiruje. Podvostruči svoju revnost i Bog će ti doskora pomoći!
Duševnu mir uživati ćeš samo onda ako ti bude jedina želja da gledaš Boga, jedini strah da ga ne izgubiš, jedina žalost da ga još ne uživaš i jedino veselje sve što te vodi k njemu.
Što je skrušena priprava za ispovijed
Biti skrušen? Malo tko danas zna značenje tog pridjeva. Suvremeni hrvatski jezik gotovo ne poznaje taj pridjev, tu riječ, jer se ona rijetko koristi. Biti skrušen znači biti ponizan, onaj koji se kaje, koji žali zbog učinjenog grijeha. Skrušen čovjek je osoba koja je prožeta dubokim vjerničkim osjećajem kajanja za grijehe ili osjećajem poniznosti. Svrha i cilj osobne ispovijedi je u tome da se osjetimo duhovno i tjelesno maleni, grešni, potrebni kajanja i obrata na bolje. Skrušenu pripravu za ispovijed možemo učiniti kada retrospektivno pogledamo unazad do posljednje ispovijedi. Kada u tišini, negdje u kutku svoje sobe ili u crkvi preispitamo svoj odnos prema samom sebi, prema Bogu i ljudima s kojima živimo ili surađujemo na poslu. Kada, kako neki znaju reći „ podvučemo crtu“ i samom sebi priznamo tko smo, kakvi smo i kakvi bi trebali biti kao djeca Božja. I to ne sa paničnim strahom, nego iskreno žaleći što smo se ponašali kao da Bog ne postoji, i kao da nismo braća i sestre jednog dobrog i milosrdnog Oca.
Molitva prije ispovijedi
Raspeti moj Spasitelju! Evo pred tobom i pred tvojim namjesnikom iznosim svoje grijehe. Priznajem da ne zaslužujem oproštenja jer sam te mnogo i često vrijeđao. Ali te molim, sjeti se svoje muke i neizmjernih zasluga svoga Križa pa mi se smiluj i oprosti. Vrlo mi je žao što sam griješeći uvrijedio tvoju neizmjernu dobrotu. Odlučujem, uz pomoć tvoje milosti, da te više neću nikakvim hotimičnim grijehom uvrijediti. Bože, milostiv budi meni grešniku! Gospodine, nemoj nam vratiti prema grijesima našim, koje počinismo, niti prema nepravdama našim.
Osobna ispovijed
U osobnoj ispovijedi valjalo bi izbjegavati što je više moguće „ suhoparno nabrajanje grijeha“. Najbolje i „ najkvalitetnije“ ispovijedi, ako tako možemo reći su ispovijedi koje teku kroz razgovor između svećenika i onog tko se ispovijeda. Zašto? Zato što skrušeni pokornik i ispovjednik zajedno otkrivaju „ žarišta“, slabe točke duhovnosti, a također i mogućnosti za promjenu na bolje. Ispovijed ne bi trebalo shvaćati kao neko „ duhovno tuširanje“ iza kojeg ne bi bilo osobnog hrabrog poteza da se riješim nekog grijeha koji mi je već možda postao loša navika. Svaki savjet svećenika, ispovjednika, je mogući veliki poticaj, npr. da se psovač iza ispovijedi počne stvarno hrabro mijenjati i kloniti se prilike za psovku. Dakako da pripremajući se za dobru ispovijed, u ispovijedi bi trebali reći što je naš najveći grijeh, najveće zlo za kojeg nas savjest jako optužuje. Svaki veliki osobni strah prije ispovijedi je nepotreban, nije nimalo koristan. Jer dolazimo Bogu koji je milosrdan, Bogu koji oprašta i briše svaki grijeh. Ja sam kao dijete Božje, kao osoba njemu izuzetno važan. Njegov sam original! Moje ime je upisano u njegov dlan! Bog sa mnom računa, ima planove sa mnom, kao što svaki zemaljski otac ima snove i planove sa svojom djecom. Što smo više skrušeni i iskreni, time smo bliži nebeskom Ocu koji nas želi zagrliti i vratiti u stanje milosti, osobne sreće i duhovnog mira.
Molitva nakon ispovijedi
Vječni Oče, zahvaljujem ti na tvojoj dobroti i milosrđu. Hvala ti što si mi iznova oprostio, iako sam u svojoj slabosti odlutao daleko od tebe i svojim grijehom te uvrijedio. Očinskom me ljubavlju iznova primaš i opraštaš svaki moj prijestup. Hvala ti Bože moj na tvome beskrajnom milosrđu. Kajem se i obećavam da te više neću žalostiti svojom nezahvalnošću i neposluhom tvojoj volji. Sve što jesam, sve što imam i sve što činim bit će posvećeno tvojoj službi i na tvoju slavu. Amen!
Vlč. Vladimir Trkmić
