Postoje životni prioriteti koji se razlikuju od već izlizanih svjetskih prioriteta. Čovjek može imati takve prioritete.
Prioritete koji se ljudima čine neshvatljivim, čudnim, naprosto nelogičnim za svijet u kojem se nalazimo. To se događa kad čovjek za primaran prioritet ima Boga. Moglo bi se reći da se radi o Božjim prioritetima u čovjekovom životu. Sintagma Božji prioriteti u ovom se kontekstu može poistovjetiti s Božjom voljom. Nažalost, mi ljudi teško dolazimo do spoznaje kako je Božja volja za naš život prije svega pronaći istinsko zadovoljstvo u Bogu samome. Previše smo opterećeni stvarima koje u svijetu imaju moć, a da pritom zaboravljamo kako je ta moć vrlo prolazna i površna. Kad bismo uistinu shvatili izvanrednu fantastičnost Božje volje za život svakog od nas, prije svega moramo shvatiti kako čovjek jedino u Bogu može pronaći istinsku radost i zadovoljstvo kakvu svijet ne prepoznaje, a ne može ju prepoznati jer je njegova ideologija suprotna načelima Božjeg kraljevstva. Kad bi sproveli u djelo prethodno navedeno, tada bi nam i životni prioriteti više išli prema Božjima, ali tada bi i postali svjesni kako je Božja volja za čovječanstvo na najizvrsniji mogući način utjelovljena, realna i prikazana u osobi Isusa Krista.
Mudrost koju Bog nudi ljudima preko Krista nenadmašna je različitim ljudskim otkrićima tijekom stoljeća i iako su otkrića išla u smjeru olakšanja života ljudi i mnogo toga je vrlo korisno poput struje i sl., a u najnovijem vremenu i informatičkih značajki koje uvelike ubrzavaju načine poslovanja, to sve ipak čovjeku nije dalo odgovor na pitanje tko je on sam. Osim toga, ništa od navedenog ne može namjestiti čovjekovo unutarnje zadovoljstvo. Prije ili kasnije čovjek dolazi do zaključka kako ne može postići izvanredan smisao života ako iz istog isključuje Tvorca, a kršćanstvo nudi izvanrednu poruku čovječanstvu. Bog je odlučio vidjeti svijet očima stvorenja kojeg je stvorio. Sva teološka naobrazba ne može nam nikad u potpunosti objasniti ovo otajstvo. Kolika je poniznost i jednostavnost našeg Boga, poštovani kršćanine. Stvoriti zemlju i svemir iz naizgled ničega, a zatim naposljetku stvoriti složeno biće poput čovjeka, pokloniti mu slobodnu volju i nazvati ga svojim bratom, sestrom, djetetom i naposljetku postati to stvorenje, a da pritom njegova božanska narav nije bila ugrožena. Specifičnost kršćanskog Boga kojeg je svijetu objavio Isus Krist sastoji se upravo u tome da kršćanski Bog svojim potezima iznenađuje, zapanjuje i ruši sve barijere u koje ga čovječanstvo kroz vremena smješta. Kršćanski Bog pokazuje jednostavnost jer preko svog sina potvrđuje izvanrednu privrženost čovječanstvu. I dok različite religije u svom nauku, ritualima, obredima ne mogu doprijeti do Božje osobnosti jer smatraju da je njihov bog daleko biće koje je u prošlosti komuniciralo samo s odabranim osobama koje su često i osnivatelji njihovih religija te oni kao takvi nemaju pravo tog boga ništa više pitati nego su doživotno dužni izvršavati određene rituale kako bi taj bog bio samilostan prema njima na onom svijetu ili na ovom (ovisi o konceptu religije), kršćanski Bog radi suprotno. On dolazi ususret čovjeku, svakom čovjeku. On hita čovjeku da mu pokaže koliko mu je bitan. Poštovani kršćanine, za našeg Boga ne postoje izgubljeni slučajevi, promašeni životi. Naš Bog je živo prisutna osoba stoljeća u kojem živimo.
Bog Isusa Krista i ovog nas Božića zove da se probudimo iz sna prosječnog izvršavanja tzv. vjerskih dužnosti. Sakramenti su puno više od puke dužnosti. Sakramenti su prilika da shvatimo kako Isus Krist za svakog čovjeka ima odgovor na sva njegova pitanja. Na svima nama je da ponovno povjerujemo Isusu na pravi način, a to znači imati apsolutnu sigurnost u Isusu, imati sigurnost da on drži svijet i svakog od nas u svom planu spasenja. Molimo da shvatimo od čega nas to Isus u ovo božićno vrijeme želi otkupiti. Poanta je priznati da ne možemo i ne znamo sami unatoč svom znanju kojeg posjedujemo i to je otkupiteljsko djelo kojeg je Isus započeo utjelovljenjem, rođenjem u Betlehemu, a dovršio na Golgoti. Međutim, moramo se zapitati koliko smo spremni odgovoriti na Isusov poziv spasenja koji stoji u ponudi dok je svijeta. Isus je ostvario otkupiteljsko djelo, ali ukoliko čovjek svjesno i slobodno ne odgovori na Isusov poziv otkupljenja te ako u životu ne dopusti da ga Isus svakodnevno otkupljuje od različitih pogrešnih putova koje mu svijet uvelike nudi, tada je Isusovo otkupiteljsko djelo za čovjeka i dalje na čekanju jer čovjek nije spreman prihvatiti Isusa kao izvanrednog znalca svih životnih pitanja. Poštovani čitatelju, nemojmo dopustiti da prođe još jedan Božić, a da Isusu nismo dali priliku da u našem životu zasja nazaretska rutina njegova ponašanja među ljudima koje je na poseban način vidljivo u implicitnoj kristologiji.
Sandra Čukelj
