Giovanni Maria Mastai Ferretti rodio se 13. svibnja 1792. u Senigalliji u aristokratskoj obitelji grofa Girolama Mastai Ferrettija i Caterine, rođene Sollazzi, kao deveto dijete.
Od 1802. do 1809. godine stječe klasično obrazovanje u Volterri, a zatim odlazi u Rim na studij filozofije i teologije. Rim napušta 1810. zbog političkih previranja, te se ponovo vraća 1814. kako bi se pridružio papinskoj plemićkoj gardi. U to vrijeme je bolovao od epilepsije, pa je njegov zahtjev odbijen. Giovanni nastavlja studij teologije koji završava 1818., te je u travnju 1819. zaređen za svećenika. Službovanje započinje kao rektor sirotišta Tata Giovanni u Rimu, da bi od 1823. do 1825. boravio u Čileu kao član papina izaslanstva. Vraća se u Rim i postaje ravnatelj Bolnice sv. Mihaela i upravitelj Crkve sv. Marije u Via Lata. U svibnju 1827. papa Lav XII. imenuje ga nadbiskupom Spoleta. Godine 1832. papa Grgur XVI. postavlja ga za biskupa Imole, s naslovom nadbiskupa, te ga imenuje kardinalom 1839. godine. Imenovanje je objavljeno u prosincu 1840. kada je primio grimiz i titulu. Papa Grgur XVI. umire 1. lipnja 1846. i kardinal Mastai Ferretti je pozvan u Rim na konklavu.
Neočekivani izbor za papu
Na konklavi za izbor pape je sudjelovalo 50 od 62 kardinala. Kardinalski kolegij se kod izbora podijelio između dva kandidata koji su slovili kao poželjni i od glasovanja do glasovanja broj glasova nije se mijenjao, ostajao je stalno isti. Dekan Kardinalskog zbora predložio je tada da se glasuje «za najmlađeg kandidata“. Tako je 16. lipnja 1846. izabran najmlađi kardinal pedeset četverogodišnji Giovanni Maria Mastai Ferretti, nadbiskup Imole.
Dogma o Bezgrešnom začeću BDM
Bulom “Ineffabilis” od 8. prosinca 1854. blaženi papa Pio IX. definirao je dogmu o Bezgrešnom začeću Blažene Djevice Marije, što je u nekim crkvenim krugovima povuklo pitanje papine nepogrešivosti, iako se Papa prije toga savjetovao s biskupima iz cijelog svijeta. Na desetu obljetnicu proglašenja Dogme 8. prosinca 1864. papa Pio IX objavljuje encikliku “Quanta Cura” i glasoviti dodatak “Syllabus” u kojem iznosi više od osamdeset najznačajnijih suvremenih zabluda. “Syllabus” je izazvao vrlo oštre reakcije liberala u gotovo u svim zemljama. „Syllabus“ je osuđivao: racionalizam, liberalizam, naturalizam, panteizam, socijalizam, komunizam, masonstvo.
Gospino 16. ukazanje Bernardici u Lurdu (1858.) potvrdilo istinitost dogme
„Gospođo, iskažite mi milost i recite mi svoje ime!”
Životopisci pišu da Bernardica nije mogla spavati cijelu noć. U zoru dana 16. ukazanja pošla je uz dopuštenje svojih roditelja prema špilji ukazanja. Kad je stigla tamo, već je golemo mnoštvo ljudi bilo ondje, uvjereno da će se toga dana nešto posebno dogoditi. Bernardica se silno začudila kad je ušavši u špilju opazila kako sva sjaji nebeskom svjetlošću. Gospa je već bila tu i čekala s blagim materinskim osmijehom na usnama. Dok je molila u svom zanosu, Bernardica je osjetila u sebi pravu potrebu da pita Gospu za ime. I konačno, ne mogavši više u sebi suzdržati te čežnje, progovori: „Gospođo, iskažite mi milost i recite mi svoje ime!”. Na ove je riječi Gospa uz ljubazan smiješak priklonila malo glavu, ali nije ništa rekla. Uza sav muk, Bernardica se opet usudila ponoviti svoje isto pitanje. Na ustima Gospe lebdio je opet blagi smiješak, ali nije progovorila. Nato je Bernardica sklopila ruke i vruće ponovila po treći put svoju molbu. Odmah nakon toga, sklopila je Gospa svoje ruke i podigla ih iznad prsiju, pogledala u nebo, zatim polako rasklopila ruke i nagnuvši se nešto malo prema Bernardici progovorila drhtavim glasom: „Ja sam Bezgrješno Začeće”. Tek što je izrekla te riječi, Blažena Djevica je nestala.
Molitva Bezgrešnom začeću Blažene Djevice Marije
Presveta Djevice Marijo, Majko i Kraljice moja,
tvojem Bezgrješnome Srcu posvećujem i predajem cijelo svoje biće:
svoje misli, riječi i djela; svoj duh, dušu i tijelo.
Raspolaži sa mnom i sa svime što mi pripada,
sada i u vječnosti, na hvalu i slavu Presvetoga Trojstva,
za posvećenje Crkve i spasenje svega svijeta.
Bezgrješna moja Majko, pomozi mi živjeti
dostojno mojega krsnoga posvećenja
da neopozivo pripadam svojemu Otkupitelju.
Daj da poput Tebe slušam poticaje Duha Svetoga!
Neka se u meni i po meni uvijek i u svemu ispunja
volja Božja! Amen
Slatko Srce Marijino, budi moje spasenje!
I. Vatikanski koncil – dogma o nepogrešivosti pape
Blaženi Papa Pio IX. otvorio je I. Vatikanski sabor 8. prosinca 1869. Na Koncilu je 1870. izglasana dogma o papinoj nepogrešivosti. U ponekad žustrim teološkim raspravama na koncilu su bili zapaženi mnogi govori, a pogotovo govor đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera, koji je smatrao da „nepogrešivost pripada cijelom tijelu Crkve“, a ne osobi pape. Unatoč svojim osobnim teološkim stajalištima biskup J.J. Strossmayer je nakon glasovanja prihvatio odluku koncila o papinskoj nepogrešivosti. Odluka je izglasana 13. srpnja 1870. s 471 glasom za, 88 ih je bilo protiv, a 62 suzdržana. Nepogrešivost pape je kad on govori „ex cathedra“ (lat., sa stolice (katedre) sv. Petra) o pitanjima vjere, to jest kad u svojstvu pastira i voditelja svih kršćana, kao vrhovni svećenik svojom apostolskom vlašću predstavlja neko učenje koje se odnosi na vjeru ili moral koji univerzalna Crkva mora čuvati.
Katekizam Katoličke crkve o papinoj nezabludivosti – nepogrešivosti
891 »Rimski prvosvećenik, glava biskupskog zbora, ima tu nezabludivost snagom svoje službe kada, kao vrhovni pastir i učitelj svih vjernika, koji svoju braću utvrđuje u vjeri, proglašuje konačnim nauk vjere ili morala […]. Crkvi obećana nezabludivost nalazi se također u zboru biskupâ kad oni vrše vrhovnu učiteljsku službu zajedno s Petrovim nasljednikom«, osobito na općem koncilu. Kad Crkva, svojim vrhovnim učiteljstvom, nešto određuje »da treba vjerovati kao od Boga objavljeno« i kao Kristov nauk, uz te »definicije valja prianjati s posluhom vjere«. Ta se nezabludivost proteže na sav poklad Božje objave.
892 Božja je asistencija također dana nasljednicima apostola, kad naučavaju u jedinstvu s Petrovim nasljednikom, te na osobit način rimskom biskupu, pastiru cijele Crkve, kad oni u vršenju redovitog učiteljstva – i kad ne idu za nezabludivom definicijom niti se izjašnjavaju »na konačan način« – predlažu nauk koji vodi boljemu shvaćanju objave u pitanjima vjere i morala. Uz to redovito učenje vjernici treba da »pristaju s religioznim posluhom duha« koji, ako se i razlikuje od posluha vjere, ipak ga produžuje.“
Proglašenje svetog Josipa zaštitnikom Sveopće Crkve
Blaženi papa Pio IX. proglasio je svetog Josipa zaštitnikom Sveopće Crkve u vrlo teškim vremenima, kako je navedeno u samom dekretu. Papi Piju IX. bile su podnesene najmanje tri peticije kojima se tražilo da se sv. Josipa proglasi zaštitnikom Sveopće Crkve. Prvu peticiju je potpisalo 118 biskupa. Drugu peticiju potpisala su 43 generalna poglavara raznih vjerskih redova Katoličke crkve. Treća peticija imala je 255 potpisa, među kojima 38 kardinala, uključujući budućega papu Lava XIII. Papa Pio IX, kao odgovor na zahtjeve i molbe svih crkvenih prelata i vjernika diljem svijeta, te na molbu Vatikanske ekumenske sinode, proglasio je svetog Josipa „zaštitnikom Crkve”. Dogodilo se to dekretom „Quemadmodum Deus“ Svete kongregacije obreda, koji je objavljen 8. prosinca 1870., na sam blagdan Bezgrešnog Začeća.
Dekret „Quemadmodum Deus“ kojim se sv. Josipa proglašava zaštitnikom Sveopće Crkve
„Kao što je Bog postavio Josipa, sina patrijarha Jakova, nad cijelom egipatskom zemljom da skuplja žito za narod, tako, kad je došla punina vremena, i kad se spremao poslati na zemlju svoga Jedinorođenog Sina, Spasitelja svijeta, odabrao je drugog Josipa, kojemu je prvi pralik, i učinio ga Poglavarom svoga doma i posjeda, Čuvarom svojih najvećih blaga. Josip je zaručio Bezgrešnu Djevicu Mariju, od koje je rođen od Duha Svetoga Isus Krist, naš Gospodin, koji se udostojao priznati pred ljudima kao Josipov Sin, i bio mu podložan. I Njega kojega su mnogi kraljevi i proroci željeli vidjeti, Josip ne samo da je vidio, nego je i razgovarao s njim i očinskom ga naklonošću grlio i ljubio, i najmarljivije ga hranio, Onoga koga bi vjernici trebali primiti kao kruh koji silazi s nebo, da zadobiju život vječni. Zbog ovog uzvišenoga dostojanstva koje je Bog dodijelio svome najvjernijem Sluzi, Crkva je uvijek najviše, nakon njegove supruge, Djevice Majke Božje, častila i hvalila Presvetog Josipa, i molila njegov zagovor u svim svojim velikim potrebama. A sada kad je nastupilo ovo najžalosnije vrijeme, a sama je Crkva opsjednuta neprijateljima sa svih strana i pritisnuta teškim nesrećama, tako da bezbožnici zamišljaju da su je vrata pakla konačno nadvladala, časni prelati cijeloga katoličkog svijeta iznijeli su suverenom papi svoje vlastite molbe, a i one vjernika, moleći za njegovo jamstvo da sveti Josip postane zaštitnikom Katoličke Crkve. Štoviše, kad su na Svetom ekumenskom koncilu u Vatikanu još žešće ponovili ovu svoju molbu i molitvu, naš Sveti Otac, Pio IX., Papa, potaknut nedavnim žalosnim događajima bio je zadovoljan udovoljiti željama prelata da posveti najmoćnijem pokroviteljstvu svetog Patrijarha Josipa i sebe i sve vjernike i svečano ga proglasi zaštitnikom Katoličke Crkve. Nadalje, odredio je da se na današnji dan, posvećen Bezgrešnoj Djevici Majci Božjoj i Zaručnici Prečistog Josipa, objavi izjava u tome smislu ovim sadašnjim dekretom Svete kongregacije za obrede.“
Vatikan 8. prosinca 1870. god
Papina smrt – najduži pontifikat
Pontifikat blaženog pape Pija IX. označio je u Katoličkoj crkvi jačanje duhovnog autoriteta pape. Najduži pontifikat jednog pape u povijesti Crkve završio je 7. veljače 1878. Papa je umro u 86. godini života prirodnom smrću. Za života je želio da ga pokopaju u Bazilici sv. Lovre izvan Zidina, ali je pokopan u Bazilici sv. Petra. Bio je prvi papa koji je snimljen fotografskim aparatom. Godine 1985. papa Ivan Pavao II. donio je službenu izjavu o njegovom „herojskom životu“, a 3. rujna 2000. proglasio ga je blaženim.
Citat iz propovijedi sv. pape Ivana Pavla II. na sv. misi beatifikacije pape Pia IX 3. rujna 2000. godine
„U burnim događanjima svoga doba on je bio primjer prianjanja uz nepromjenjivi polog objavljenih istina. U svakoj prilici vjeran zadaćama svoje službe, uvijek je davao apsolutno prvenstvo Bogu i duhovnim vrijednostima. Njegov dugi pontifikat doista nije bio lak, i u vršenju svoga poslanja u službi Evanđelja morao je mnogo trpjeti. Bio je vrlo omiljen ali i omražen i klevetan. Najbližim suradnicima često je znao reći: “U svojemu radu trebamo činiti najbolje što možemo, a zatim se prepustiti Providnosti koja će izliječiti naše ljudske pogreške i nedostatke.”
Molitva za proglašenje pape Pia IX. svetim
Presveto Srce Isusovo, poslušaj naše molitve i prošnje za kanonizaciju blaženoga Pia IX, sluge Tvojega, koji ti je posvetio sveopću Crkvu.
Tri Slava Ocu…
O Marijo bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo i usliši naše molitve, kako bi blaženi Pio IX, tvoj odani sin, koji te proglasio Bezgrešnom, bio uzdignut na čast oltara kao svetac.
Tri Zdravo Marije…
Sveti Josipe, prečisti zaručniče Blažene Djevice, usliši naše molitve kako bi blaženi Pio IX, tvoj sluga, koji te proglasio zaštitnikom sveopće Crkve, bio uzdignut na čast oltara kao svetac.
Tri Očenaša….
Presveto Srce Isusovo, Bezgrešna Djevice Marijo, nado naša, sveti Josipe, uslišite naše molitve, da vidimo uzdignutog na čast oltara kao sveca, blaženoga papu Pia IX, i po njegovim zaslugama i zagovoru udijelite nam milosti koje usrdno molimo. (reći nakanu)
Oče naš – Zdravo Marijo – Slava Ocu
Gospodine Bože naš koji si u vremenu velikih kulturnih i društvenih promjena, vodio svoju Crkvu i povjerio je sigurnom učiteljstvu neumornog i revnog apostola, sluge svoga blaženoga Pia IX, ponizno te molimo, da po zagovoru Presvete Djevice, koju je on proglasio Bezgrešnom, ojačamo našu vjeru, učvrstimo naše ufanje i usavršimo našu ljubav. Po njegovu zagovoru udijeli nam milosti koje sa pouzdanjem od Tebe molimo. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
vlč. Vladimir Trkmić
