Možda je ovaj naslov duhovnog promišljanja neobičan, za neke možda naivan kada su u pitanju: nedaća, neprilika, nesreća, protivština, muka, kušnja, patnja iskušenja, nezgoda, teškoća, zavrzlama, tjeskoba, poteškoća.
Sa svim spomenutim sinonimima nevolje susrećemo se u životu. Netko ih prima sa strahom, netko uznosito sa tvrdnjom da će to on sam riješiti. A ima i onih koji u takvim trenucima budu ponizni i postojani, računajući na pomoć Neba. U nevoljama i životnim teškoćama treba se oboružati strpljivošću na osobnom planu, i na planu zajednica kojima pripadamo. Dakako računajući na Božju pomoć i njegovu providnost.
Ponizna ljubav u zajednici -Poslanica Rimljanima 12. 1-21.
„Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje. Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno. Da, po milosti koja mi je dana svakomu između vas velim: ne precjenjujte se više no što se treba cijeniti, nego cijenite se razumno, kako je već komu Bog odmjerio mjeru vjere. Jer kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a nemaju svi isto djelovanje, tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu. Dare pak imamo različite po milosti koja nam je dana: je li to prorokovanje – neka je primjereno vjeri; je li služenje – neka je u služenju; je li poučavanje – u poučavanju; je li hrabrenje – u hrabrenju; tko dijeli, neka je darežljiv; tko je predstojnik – revan; tko iskazuje milosrđe – radostan! Ljubav nehinjena! Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro! Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem! U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite! U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani! Pritječite u pomoć svetima u nuždi, gajite gostoljubivost! Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite! Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima! Budite istomišljenici među sobom! Neka vas ne zanosi što je visoko, nego privlači što je ponizno. Ne umišljajte si da ste mudri! Nikome zlo za zlo ne vraćajte; zauzimajte se za dobro pred svim ljudima! Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima! Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: Moja je odmazda, ja ću je vratiti, veli Gospodin. Naprotiv: Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, i ako je žedan, napoj ga! Činiš li tako, ugljevlje mu ražareno zgrćeš na glavu. Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo.“
Don Boscove nevolje i oluje
a) Postao je svećenikom u doba kada su svećenici bili u društvu rangirani kao velika gospoda. Tako su se držali i ponašali. Kada je don Bosco rekao da će se posvetiti siromašnim i napuštenim mladima na ulicama Torina, smatrali su ga luđakom.
b) Često je morao seliti jer je ostajao bez mjesta gdje će okupljati mlade iz oratorija. Konstantno je selio s mladima, jer su ga progonili ljudi iz susjedstva kojima je smetao žamor i buka koju su stvarali mladi.
c) Torinske civilne vlasti su smatrale da don Bosco s mladima priprema neku revoluciju. Policajci su čak jedno vrijeme dolazili kontrolirati što don Bosco radi s mladima, što im priča. Jedno vrijeme su se čudili kako može smiriti takve razigrane dječake, dječake sa ulice i delikvente.
Don Boso ostajući često bez mjesta za okupljanje mladih, znao se povući u šutnju. Tako je jednom je zapisao: „Povukao sam se ustranu, sam sam šetao i možda sam prvi put bio spreman zaplakati. Hodajući amo-tamo, podigao sam pogled prema nebu i uskliknuo: „ Moj Bože, zašto mi ne pokažeš mjesto gdje želiš da okupljam tu djecu? Ili mi ga pokaži, ili mi reci što da radim?“
d) Napuštali su ga njegovi najbliži prijatelji i svećenici koji su s njim surađivali. Poznata je zgoda u kojoj su ga htjeli nasamariti tjerajući ga da uđe u kočiju koja bi ga odvela u ludnicu. Don Bosco je osjetio što mu spremaju, pa ih je nagovorio da najprije oni uđu u kočiju. Kada su svi ušli, on je doviknuo kočijašu: „Brzo u ludnicu, hitan slučaj!“ A on je ostao mirno stajati.
e) Imao je velikih problema da Papa i biskupi priznaju novi red koji je osnivao, jer su se o njemu širile laži i klevete. Dobio je pismo mjesnog biskupa koji mu je zabranio ispovijedati dječake na jedan period. Don Bosco osobno na tu zabranu nije reagirao uznemirujuće, nije se bunio. Mirno je pozvao salezijance na molitvu.
f) Protestanti su čak spremali atentat na njega, tvrdeći da im krade vjernike.
Don Bosco i životne nevolje i teškoće
Životopisci o don Boscu, i njegovi prijatelji salezijanci su prepričavali kako je njegovo srce bilo mirno u nevoljama. Govorili su kako je don Bosco i u najvećim nevoljama bio s najvećim osmijehom na licu. Dječaci koji su ga dobro poznavali znali su po osmijehu kako se osjeća don Bosco, i kada je bio u velikim teškoćama, brigama i problemima. Kako je to don Bosco mogao? Zašto ga brige, teškoće i nevolje nisu bacale u očaj, depresiju i razočaranja? Vjerovao je čvrsto u Božju providnost i bio uvjeren da Bog vlada cijelim svemirom, pa tako i njegovim životnim olujama i nevoljama.
Nevolje, teškoće, kušnje i mi
Kako se mi ponašamo kada nas stisnu: nedaće, neprilike, nesreća, protivština, muka, kušnja, patnja, iskušenja, nezgode, teškoće, zavrzlame, tjeskoba i druge poteškoće? Kada nas drugi etiketiraju različitim zlobnim etiketama, vjerojatno vraćamo još gorim etiketama, epitetima i mogućim uvredama. Ne želimo ostati nikome dužni, kada su u pitanju nama nanesene nepravde, ili uvrede na račun naše osobnosti i naših mana. Da li je to dobro? Vjerojatno nije, jer time unosimo još veći nemir u vlastitu dušu. U različitim kušnjama i patnjama kukamo, te tu kuknjavu prenosimo razgovorom na druge koji nam ne mogu skinuti teret osobnog križa s leđa. Rijetki su oni koji su u nevoljama postojani, i znaju da će na kraju svemogući Bog sve svojom providnošću okrenuti na dobro. Odnos prema našim pretpostavljenima je često u znaku revolta, bunta i nezadovoljstva. Mislimo da ćemo „revolucijom“ okrenuti svijet na bolje. Nedostaje nam svima poniznosti, prihvaćanja ponekad čudnih odluka u šutnji, sa spoznajom da će nepravda, žalost i tjeskoba minuti. Ponekad život sa drugima shvaćamo kao bojno bolje gdje pobjeđuju jači, glasniji, i oni koji misle da mogu živjeti onako kamo ih emocije vuku, a ne po evanđeoskim pravilima. Kad nas netko „nagazi“ nečovječno, ne zaboravljamo i čekamo da se možemo osvetiti. No, ipak se sa smiješkom mogu prihvatiti mnogi problemi u nama, i oko nas. Ali samo pod uvjetom da čvrsto vjerujemo da Bog, a ne mi, vodi našu sadašnjost i budućnost. Do takvog osobno mudrog shvaćanja života je daleki put, put strpljivosti, samosvladavanja, molitve, jake osobnosti i jake duhovnosti. A sve to je dar Neba, koji se izgrađuje postepeno. Neprekidnim „treniranjem“ krepostima, vrlinama na koje smo zaboravili, jer smo previše od ovog svijeta, a premalo Božji ugodnici. Za ostvarenje velikih ciljeva valja napustiti ljudsku logiku, a prionuti uz Božju logiku. Prihvaćajmo razne životne nevolje sa manje kuknjave, a sa više optimizma i sa vjerom u Božju providnost.
Molitva pod križem
Isuse, ti si iz ljubavi preuzeo patnju
I tako je pretvorio u patnju izbavljenja.
Hvala Ti za križ,
Hvala Ti za rane,
I za tri sata smrtne agonije.
Hvala Ti za tvoju riječ na križu
Kojom si nam Mariju dao za Majku: »Evo ti majke» ( Iv 19,27 )
Hvala ti za tvoju riječ na križu
Kojom nam pokazuješ što je praštanje:
«OČE, OPROSTI IM JER NE ZNAJU ŠTO ČINE.» (Lk 23,34 )
U ovaj čas dolazimo pred tvoj križ
I podastiremo ti sve naše patnje,
Patnje u obiteljima, u Crkvi i u svijetu.
Mi znamo: O Isuse, ti ćeš nas osloboditi.
Marijo, majko puna ljubavi koja stojiš pred križem
Moli sada s nama i za nas:
Neka nas Svemogući Bog, pomoću križa, tog znaka ozdravljenja,
oslobodi utjecaja zla.
Uz pomoć križa, znaka pobjede,
neka Svemogući Bog oslobodi sve one
koji pate pod utjecajem zla.
Pomoću tog svetog križa
Neka nam Bog udijeli sve potrebne milosti,
milost pomirenja, mira, ljubavi, vjere i ozdravljenja.
Neka nas tim znakom križa, blagoslovi i zaštiti,
Svemogući Bog, Otac, Sin i Duh Sveti. Amen.
vlč. Vladimir Trkmić