VJERA

Svjetski dan bolesnika – Gospa Lurdska

Utemeljenje Svjetskog dana bolesnika je 13. svibnja 1992. g. objavio sveti otac Ivan Pavao II u duhu ideja koje su prethodno izražene u apostolskom pismu Salvifici Doloris iz 1984. godine.

Sama inicijativa za obilježavanje ovoga dana potječe iz 1991. g., kada je pokojni papa i sam doznao da boluje od Parkinsonove bolesti, koju karakterizira kroničan tijek i brojni funkcionalni hendikepi. Kao datum obilježavanja Svjetskoga dana bolesnika određen je 11. veljače na koji se u Katoličkoj Crkvi svetkuje Majka Božja Lurdska. Ovaj je izbor potaknut činjenicom da je marijansko svetište u Lourdesu poznato po brojnim čudesnim ozdravljenjima i kao okupljalište mnogih bolesnika koji ondje mole za svoje zdravlje. Znakovita je i životna priča svete Bernardice Soubirous, vidjelice iz Lourdesa, koja se tijekom svoga kratkoga života borila s dugotrajnim i teškim zdravstvenim tegobama. Usprkos znatnom tehnološkom napretku i terapijskim inovacijama koje odlikuju modernu medicinu, pojam bolesti i danas sa sobom neminovno nosi obilježje stigme. Cilj Svjetskoga dana bolesnika jest poticanje svijesti o nužnosti primjerene skrbi o bolesnicima, poštivanja njihovih prava i empatije koju svaki od njih zaslužuje. Time se ujedno sve ljude potiče da promisle o vlastitim mogućnostima sudjelovanja u brizi za oboljele. U zdravstvenoj je skrbi osim stručne pomoći osobito važan humani pristup i emocionalna podrška oboljelima. Niti jedan se bolesnik, bez obzira na okolnosti u kojima se nalazi ili okolnosti koje su dovele do razvoja bolesti, ne bi trebao osjećati odbačenim, zaboravljenim ili krivim za vlastitu bolest. Obilježavanjem ovog dana se izražava i zahvala svim zdravstvenim i nezdravstvenim djelatnicima koji skrbe za bolesnike na trudu i humanosti koju iskazuju svojim samoprijegornim radom.

Salvifici Doloris – papa Ivan Pavao II. – 1984. god.

9. „Unutar svakog oblika patnje koju čovjek podnosi, a ujedno i u osnovi cijeloga svijeta patnje, neizbježno se postavlja pitanje: zašto? To je pitanje o uzroku, razlogu, a jednako tako i o svrsi patnje, i, ukratko, pitanje o njenom smislu. Ne samo da prati ljudsku patnju, nego kao da čak određuje njezin ljudski sadržaj, ono što patnju čini upravo ljudskom patnjom. Očito je da je bol, osobito fizička, raširena u životinjskom svijetu. Ali samo ljudsko biće koje pati zna da pati i pita se zašto; i pati na ljudski govoreći još dublje ako ne pronađe zadovoljavajući odgovor. Ovo je teško pitanje, baš kao i njemu blisko pitanje, pitanje zla. Zašto zlo postoji? Zašto postoji zlo u svijetu? Kad tako postavimo pitanje, uvijek, barem u određenoj mjeri, postavljamo pitanje i o patnji. Oba su pitanja teška, kada ih pojedinac postavlja drugom pojedincu, kada ih ljudi postavljaju drugim ljudima, kao i kada ih čovjek postavlja Bogu. Jer čovjek to pitanje ne postavlja svijetu, iako mu iz svijeta često dolazi patnja, nego ga postavlja Bogu kao Stvoritelju i Gospodaru svijeta. A poznato je da u vezi s tim pitanjem ne samo da nastaju mnoge frustracije i sukobi u odnosima čovjeka s Bogom, nego se također događa da ljudi dođu do točke da zapravo niječu Boga. Jer, dok postojanje svijeta takoreći otvara oči ljudske duše za postojanje Boga, za njegovu mudrost, moć i veličinu, čini se da zlo i patnja zamagljuju tu sliku, ponekad na radikalan način, osobito u dnevna drama tolikih slučajeva nezaslužene patnje i tolikih grešaka bez odgovarajuće kazne. Dakle, ova okolnost pokazuje – možda više nego bilo koja druga – važnost pitanja smisla patnje; također pokazuje koliko se mora voditi računa kako o samom pitanju tako i o svim mogućim odgovorima na njega.

10. Čovjek može postaviti ovo pitanje Bogu sa svim emocijama svog srca i sa svojim umom punim užasa i tjeskobe; a Bog očekuje pitanje i sluša ga, kao što vidimo u Otkrivenju Staroga zavjeta. U Knjizi o Jobu to je pitanje našlo svoj najživlji izraz. Poznata je priča o ovom pravedniku, koji je bez ikakve krivnje iskušan nebrojenim patnjama. Gubi svoj imetak, sinove i kćeri, a na kraju i njega samog pogađa teška bolest. U ovoj užasnoj situaciji u njegovu kuću dolaze tri stara znanca i svaki ga na svoj način pokušava uvjeriti da je, budući da su ga pogodile tako raznolike i strašne patnje, morao učiniti nešto ozbiljno loše. Jer patnja — kažu — uvijek pogađa čovjeka kao kazna za zločin; poslan je od apsolutno pravednog Boga i nalazi svoj razlog u poretku pravde….

11. Međutim, Job osporava istinitost načela koje poistovjećuje patnju s kaznom za grijeh. I to čini na temelju vlastitog mišljenja. Jer on je svjestan da takvu kaznu nije zaslužio, a zapravo govori o dobru koje je za života učinio. Na kraju sam Bog prekorava Jobove prijatelje zbog njihovih optužbi i priznaje da Job nije kriv. Njegova patnja je patnja nevinog i mora se prihvatiti kao misterij u koji pojedinac ne može do kraja proniknuti vlastitom inteligencijom.“

Svjetski dan bolesnika – Humaniziranje odnosa prema bolesnicima

Poticanje svijesti o nužnosti primjerene skrbi o bolesnicima

Koja je primjerena skrb o bolesnicima? Što ona u sebi sadrži? Kako je provoditi? Taj niz pitanja bi se trebalo postavljati unutar društvene zajednice,  unutar obitelji, unutar bolničkog sustava, Crkve, a dakako i u ustanovama koje vode brigu o starim i nemoćnim osobama. Mora se priznati da u Hrvatskoj iz dana u dan postoji sve veća i raznovrsnija briga o bolesnim i nemoćnim osobama. Osim zdravstvene, socijalne i psihološke skrbi ne smije se zaboraviti na duhovnu skrb Katoličke crkve za sve one koji su katolici. Palijativna skrb je sveobuhvatna (zdravstvena, psihološka, socijalna i duhovna) skrb s ciljem pružanja potrebne njege bolesnicima s neizlječivom bolešću koja značajno skraćuje životni vijek. Nastoji se ublažiti bol i podići kvaliteta života bolesnika neizlječivih ili složenih bolesti. Hospicij je jedna od ustanova u kojoj se provodi palijativna skrb. Osnivačica pokreta palijativne skrbi je Engleskinja Cicely Saunders 1967. godine. Ona je nastojala omogućiti neizlječivim bolesnicima da umru u što udobnijim uvjetima. Cilj je palijativne skrbi smanjiti bol i neugodne simptome bolesti kako bi bolesnik koji je u posljednjim stadijima neizlječivih bolesti ili ima kroničnu tešku bolest, što kvalitetnije živio. Zajedno surađuju liječnici, farmaceuti, socijalni radnici, medicinske sestre i volonteri u suradnji s obiteljima pacijenata. Palijativna skrb odvija se u nekim bolnicama, u posebnim ustanovama hospicijima i u liječenju kod kuće. Palijativnom medicinom nastoji se pomoći bolesniku na tjelesnom, duševnom i duhovnom planu. Najčešće se radi o oboljelima od karcinoma i SIDE. Palijativna medicina u suprotnosti je s eutanazijom i asistiranim samoubojstvom. Nastoji se pomoći bolesniku, da živi što kvalitetnije i sa što manje boli do njegove prirodne smrti. Cicely Saunders jednom prigodom je izjavila: “Ako bolesnik traži da ga se ubije, podbacili smo u pružanju njege.”

Poštivanja prava bolesnika – empatija koju svaki od njih zaslužuje.

Empatija (od grčkog: empathos – osjećaj) doslovno osjećanje, doživljavanje. U psihologiji se pojam koristi za označavanje procesa izravnog poniranja u emocionalna stanja, razmišljanja i ponašanja drugih ljudi. Empatija predstavlja neposredno poznavanje tuđih osjećaja, želja i namjera, za razliku od simpatije koja podrazumijeva suosjećanje s osjećajima bliskih osoba, sudjelovanje u emocionalnom stanju drugih. Na primjer. kada kroz empatiju otkrijemo strah ili bol druge osobe, prvenstveno znamo što ona osjeća, a kada kroz suosjećanje proživljavamo te osjećaje koji su nam dragi (brat, sin, žena), tada i sami doživljavamo, osjećamo strah ili bol .

Emocionalna podrška oboljelima.

Niti jedan se bolesnik, bez obzira na okolnosti u kojima se nalazi ili okolnosti koje su dovele do razvoja bolesti, ne bi trebao osjećati odbačenim, zaboravljenim ili krivim za vlastitu bolest.

Svjetski dan bolesnika – dan zahvale

Obilježavanjem Svjetskog dana bolesnika se izražava i zahvala svim zdravstvenim i nezdravstvenim djelatnicima koji skrbe za bolesnike na trudu i humanosti koju iskazuju svojim samoprijegornim radom.

Papa Franjo o bolesti, starosti i samoći

„Braćo, sestre, nikad nismo spremni za bolest, a često i priznati da smo poodmakle dobi. Plašimo se ranjivosti, a sveprisutna tržišna kultura tjera nas da je poričemo. Krhkosti nema mjesta. I tako zlo, kad provali i okomi se na nas, ostavi nas ležati na tlu obamrle. Može se dogoditi da nas drugi napuste ili da osjećamo da mi njih moramo napustiti kako im ne bismo bili na teret. Tako počinje samoća i truje nas gorak osjećaj nepravde zbog kojeg se čini da je čak i nebo zatvoreno. Teško nam je, naime, biti u miru s Bogom kad su naši odnosi s drugima i sa samim sobom prekinuti. Zato je tako važno, i kad je riječ o bolesti, da se cijela Crkva ugleda u primjer milosrdnog Samarijanca iz Evanđelja, kako bi postala vrijedna “poljska bolnica”: njezino poslanje, naime, osobito u povijesnim okolnostima kroz koje prolazimo, izražava se u ostvarivanju skrbi. Svi smo ranjivi i krhki; svi trebamo tu suosjećajnu pažnju koja se zna zaustaviti, pristupiti, iscijeliti i podići. Stanje u kojem su bolesnici zato je apel koji slama ravnodušnost i usporava korake onima koji grabe kroz život kao da nemaju sestara i braće.“

Iz Poruke pape Franje za XXXI. Svjetski dan bolesnika 2023.

Skrb Katoličke crkve o bolesnicima – svećenikov kućni posjet bolesniku

Katolička crkva u Hrvata vodi pastoralnu skrb o bolesnicima. Može se reći da svaka bolnica ima duhovnika koji nastoji redovito obilaziti i posjećivati bolesnike. Isto tako u mnogim se domovima za starije i nemoćne bolesnici tijekom korizme i adventa imaju priliku ispovjediti, primiti pričest, ili po potrebi bolesničko pomazanje. Dakako da je za dobru duhovnu skrb važna dobra suradnja između bolničkog osoblja i svećenika, te naročito između rodbine bolesnika i bolničkog duhovnika, ili mjesnog župnika. Na razini Crkve u posljednje vrijeme se puno brige posvećuje obilježavanju svjetskog dana bolesnika. Na Gospu Lurdsku župe organiziraju dane bolesnika, posebnu misu u župnoj crkvi tog dana. Pod misom za bolesnike svećenik, ili više njih dijele sakrament bolesničkog pomazanja. Nakon misnog slavlja u župnoj crkvi, obično se priredi zakuska za druženje bolesnika i zdravih župljana. Te se tako barem jednom godišnje želi pokazati kako bolesnici nisu odbačeni od župe i župljana. Osim tih lijepih gesta, postoji mogućnost da župnik na poziv rodbine bolesnika dođe u posjet bolesniku i za njega moli. Za takav posjet i molitvu prikladna je molitva nad bolesnikom iz Rimskom misala iz 1929. godine. 

Rimski misal

(1929. god.)

BLAGOSLOV ODRASLA BOLESNIKA

Svećenik ulazeći u bolesnikovu sobu neka reče:

R. Mir kuci ovoj.

O. I svima, koji prebivaju u njoj.

I pristupajući k bolesniku nek odmah doda:

R. Pomoć je naša u imenu Gospodina

O. Koji stvori nebo i zemlju

R. Gospodine, usliši molitvu moju

O. I vapaj moj k tebi da dođe

R. Gospodin s vama

O. I s duhom tvojim

Pomolimo se – molitva

Unišao, Gospodine Isuse Kriste, u ovu kuću na ulazak tvoga neznatnog sluge mir i milosrđe tvoje. I klonila se s ovoga mjesta svaka đavolska zloba, anđeli mira bili ovdje i nestalo iz ove kuće svake opake nesloge. Proslavi u nama, Gospodine, sveto ime svoje i blagoslovi naše drugovanje, koji si svet i dobrostiv i ostaješ s Ocem i s Duhom Svetim u vijeke vjekova.

Onda neka pruži desnicu prema bolesnikovoj glavi i reče:

Gospodin Isus Krist bio kod tebe, da te brani; bio u tebi, da te uzdrži; bio pred lobom, da te vodi; bio iza tebe, da te čuva; bio nad lobom, da te blagoslovi. Koji s Ocem i s Duhom Svetim živi i kraIjuje u vijeke vjekova. O. Amen.

Blagoslov Boga svemogućega Oca i Sina  i Duha Svetoga sašao na te i ostao vazda. O. Amen.

Napokon neka poškropi nemoćnika blagoslovljenom vodom.

Molitva sv. Ivana Pavla II. za bolesne i umiruće

Svemogući i vječno živi Bože, Oče siromaha, snago bolesnika, nado umirućih! Hvala ti za dar ljudskog života, a osobito za obećanje vječnog života. Mi znamo da si uvijek blizu svima koji su slomljena srca, svim siromasima, slabima i bolesnima. Bože koji si pun nježnosti i sućuti, primi molitve koje ti upravljamo za svoju bolesnu braću i sestre. Umnoži im vjeru i  pouzdanje u tebe. Ojačaj ih svojom ljubaznom nazočnošću i ozdravi ih, ako ti je milo, te daj njihovim tjelesima i dušama obnovljenu snagu. Ljubazni Oče, blagoslovi umiruće, blagoslovi sve koji će se uskoro s tobom susresti licem u lice. Mi vjerujemo da si od smrti učinio vrata vječnog života. Čuvaj našu umiruću braću i sestre u svojoj ljubavi i vodi ih sigurnom rukom u domovinu vječnog života s tobom. Bože, izvore svake jakosti, pogledaj i štiti sve one koji se posvećuju bolesnicima i umirućima. Daj im duh hrabrosti i nježnosti. Podrži ih u njihovim naporima da donesu okrepu i ozdravljenje. Daj da sve više i više budu znak tvoje preobrazujuće ljubavi. Daj da svi uvide da si ti ljubazni Otac, Bog milosrđa i sućuti. Amen.

vlč. Vladimir Trkmić

Facebook Komentari

comments

admin

About Author

Leave a comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

40 − = 31

You may also like

VJERA

Duha se može iskusiti

  • 7. siječnja 2014
Duha se može iskusiti tamo gdje netko slobodno preuzima odgovornost iako od toga nema nikakav dokaz za uspjeh. Tamo gdje
VJERA

Tomislav Ivančić: Simptomi duhovnih bolesti i terapija

  • 8. siječnja 2014
O uzrocima duhovnih bolesti Grijeh je nutarnji nered. To je djelatno počelo podijeljenosti između čovjeka i njegova Stvoritelj, između čovjeka