Zovem se Tin i želio bih vam posvjedočiti Božju veličinu u svome životu te kako je Bog ušao u moj život i kako ga je potpuno promijenio.
U životu sam imao sve. Divne roditelje, dovoljno novaca i cijeli svijet koji se vrtio oko mene. Krasti sam počeo sa već neki 7-8 godina. Imao sam sve, ali krađe su postajale sve učestalija pojava u mome životu. Postala su moja svakodnevnica. Sa 12 godina počeo sam pušiti travu i tada je moj život već polako počeo gubiti kontrolu.
Tada su došli „bomboni“, anfetamini, LSD i krenuo je moj put prema paklu popločen naravno i sa pokojom dobrom stvari (sportom, sportskim fakultetom „dobrotom“ i velikodušnošću prema svojim prijateljima i poznanicima, ali malo prema sebi). Sa 18 godina uzeo sam LSD i usred noći otišao doma, probudio roditelje te im rekao da se drogiram i završio u Vrapču da se mjesec dana maknem od svoga društva( to je bio moj prvi poziv u pomoć, no međutim tu još nisam upoznao Boga , niti sam znao da on postoji. Zaista, kad sam se vratio kući nakon mjesec dana, promijenio sam se ,malo se udebljao, maknuo od svoga društva i za okolinu sam zaista postao puno, puno bolji. To mi ljudi obično i činimo – prođemo jedan seminar, izmolimo po koju krunicu i mislimo da je sve savršeno.
Da je to, – to. Ali nije. Tu još nismo došli ni na početak. Zatim sam se oženio i dobio divnu ženu, za koju sada znam da mi ju je sam Bog poslao. Počeo sam ganjati životne stvari i trčati za firmama radi novca. Tad je moj Bog počeo postajati novac, sve se vrtilo oko njega i nebitno je bilo kako do njega doći. Imao sam 3 firme. Jednu sam firmu imao četiri godine na Zrču u paklu droge, zabave i sexa, rock’n rolla i tako sam i ja nakon određenog vremena ponovo popustio. No sada sam bio puno „pametniji“ i s drogom postupao drugačije. Nitko nije znao da se drogiram, a ja sam sve više drogirao. I to sam. Počeo sam izbivati iz kuće, ali sa dobrim razlozima i sad već sa dobro usavršenom tehnikom laganja. Društvo su mi bili – kamatari, mafijaši, ubojice, nasilnici, dileri, makroi. Imao sam kafić u Zagrebu u kojem su plesale striptizete. Dane sam provodio sa prostitutkama sa hrpama kokaina, ponekad i heroina, kockajući i pijući po kafićima i odsjedajući po hotelima u raznoraznim društvima.
Živio sam na tuđoj nesreći cijeli život, vozio dobar auto, muljao, vara i krao – najviše obitelj, prijatelje i sve ostale. Živio sam život bijednika i jadnika. Iz mojih usta je izlazilo samo zlo. Psovao sam, mrzio, ogovarao, klevetao, iskorištavao, bio agresivan i jadan, varao sam i upropaštavao svoju obitelj iz dana u dan, a da toga uopće nisam bio ni svjestan. No tada je počelo negdje štekat… Nakupili su se problemi, dobio sam AIDS ( iako sam to saznao kasnije), obitelj je sve saznala i tada sam dotaknuo dno (a sada znam da sam prvi puta dotaknuo Boga) Moja supruga me nije ostavila, nego je sve dala Bogu u ruke, uzela molitvenik i počela moliti. Prvi puta sam otišao na molitvu u Siget kod patera Smiljana Kožula te vrlo kratko nakon toga sam se našao na dočeku Nove godine u crkvi a ne u svome kafiću i to su bili prvi znaci meni samome, da sam malo „poludio“… Nakon par mjeseci pokušavanja da se promijenim, što mi baš i nije polazilo za rukom završio sam uz pomoć svoje supruge na jednome seminaru u Taboru. Tada je pater Linić izrekao jednu rečenicu „NEMOJ SE POKUŠAVATI PROMIJENITI – NEGO SE PROMIJENI!“ Nakon te rečenice nešto se u meni slomilo, nešto je u meni nestalo, nešto se srušilo, a sada znam i što…Moja su se vrata života tada zatvorila, a tisuće drugih vrata se otvorilo, ali ne sama. Otvorio ih je Bog. On upravo to čini, dragi čitatelju, to je cijeli smisao Božjeg postojanja, otvoriti tebi sva vrata, otvoriti sve prilaze i pokazati ti sve ceste da možeš doći k Njemu. Ako to naravno želiš…. To je tvoja odluka.
Nakon te rečenice, otišao sam doma i drugi dan zatvorio kafić i sve firme. Nikada više nakon toga sa nikim iz staroga društva nisam popio kavu. Bog je ušao u moj život, a ja sam mu to dopustio. Nisam ga otjerao, nisam mrmljao i nisam razumom pokušavao išta razumjeti. Pustio sam Bogu da to On učini za mene. U tome trenu me oslobodio svega, pokazao mi je svu ljepotu života s njime. Dao mi je svu radost i mir, oslobodio me ovisnosti o životu… Otvorio mi oči da vidim sve njegove darove (moju suprugu i djecu i vrijeme provedeno s njima) Dao mi je smisao i bit moga postojanja. Uz Njegovu pomoć ja sada ne pušim, ne pijem, ne kockam se, ne drogiram, ne mrzim, ne psujem, ne bludničim (čak i sa ženom živim skoro godinu dana u punoj čistoći i tek sam u toj čistoći spoznao što je doista ljubav, što je smisao, što je bit, jer zlo ne možemo vidjeti dok u njemu živimo, a zlo je sve ono što nas odvlači od dobra, naše požude i strasti, naša zadovoljstva. Požuda i strast je samo ono gdje prvo želimo, ugoditi samome sebi, a tek onda drugome) ne svađam se, poštujem roditelje i trudim se iz dana u dan bi samo malo bolji. Trudim se ljubiti Boga svim svojim srcem, on mi je početak i završetak svega, On je bit moga postojanja. Ne živim više ja, nego Bog živi u meni, a to opet ne znači da ne griješim nego da je Bog jači od svakoga grijeha, on nas čisti i pere od njega.
A što mi je Bog zauzvrat dao? On je obećao Raj na zemlji onome koji mu se preda!
Nakon određenoga vremena gdje me zaista Bog oslobodio svega, a ja sam mu se iz dana u dan sve više i više predavao, otišao sam u Međugorje. Kako sam ja svoju bolest (AIDS) godinu dana sve više i više pokušavati potisnuti, tako sam i zaboravio već da je imam.
Došao sam na Brdo ukazanja i na zadnjoj postaji osjetio potrebu da tu bolest prihvatim i to sam zaista i učinio. Počeo sam plakati i zahvaljivati Bogu na svemu što mi je dao, pa čak i na toj bolesti. Uzeo sam skupi sat sa svoje ruke koji je naravno bio kupljen prokletim novcem, napisao Bogu poruku, rekao da ga ljubim i da mu vjerujem te sat bacio u stijenu. Odrekao sam se možda – ne toliko sata koliko toga dijela života koji je ležao u tome satu. Predao sam mu se i rekao da želim svim bolesnima donijeti njegovo svjetlo i snagu života koju je on meni dao. Znao sam da Bog i ma plan, jer Bog prijatelju moj, zaista ima plan za svakoga od nas. Doživio sam zaista na tome Brdu nešto čudno, nešto posebno….
Navečer sam nazvao suprugu, a ona mi je rekla da u to vrijeme nije mogla podići noge, nije se mogla pomaknuti, a bila je u visokom stupnju trudnoće sa drugim djetetom i jako se uplašila. Znao sam što se dogodilo i to sam taj dan posvjedočio drugima, znao sam da je Bog učinio svoje. Time što sam to svjedočio sam ispovjedio svoju vjeru i povjerenje svome Bogu, TIME SAM OZDRAVIO. Došao sam u Zagreb, otišao ponovo na testiranje…
Da… Test je bio – negativan.!
Moj BOG je meni (nama) darovao novi život i ja ga ljubim svi svojim srcem i ja mu vjerujem… A ti prijatelju? Vjeruješ li mu ti?
Slava mu i čast!
Izvor: Medjugorje-info
