“Pravi si nevjerni Toma!” Koliko puta smo nekome to rekli? Koliko puta smo to čuli “na svoj račun”?
Već po toj uzrečici sv. Toma Apostol zasigurno je jedan od danas najčešće spominjanih svetaca. A po svojim riječima nevjerice u Isusovo uskrsnuće: “Dok ne vidim na rukama njegovim znak od čavala i ne stavim prst svoj u mjesto od čavala i ne stavim ruke svoje u njegov bok, neću vjerovati” (Iv 20,25), sveti se Toma pokazao kao pravi ovodobnik. Jer dvadeseto stoljeće, više no ijedno prijašnje, za gotovo isključivo mjerilo istinitosti i vjerovanja uvelo je materijalnost, opipljivost. Kao da je svijet pun samih “nevjernih Toma”, sumnjičavaca koji se oslanjaju samo na ono što mogu vidjeti, dodirnuti, pojesti, obući, u džep spremiti, iskoristiti, potrošiti…
I nije ta svetopisamska epizoda s polaganjem Tomine ruke u rane Isusove (omiljeni ikonografski motiv za prikazivanje sveca) jedina zabilježena Tomina sumnjičavost i nesigurnost. I na Posljednjoj večeri, kad je Isus svojim učenicima govorio o “nebeskim stanovima” i rekao im da “već znaju put” kojim moraju ići, Toma nije bio do kraja zadovoljan pa je otvoreno rekao: “Gospodine, ne znamo kamo ideš. Kako bismo poznavali put?” (Iv 14,5). I – zahvaljujući upravo toj Tominoj nevjerici – svi smo dobili jedan od najupečatljivijih i najjasnijih Isusovih odgovora: “Ja sam put, istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni” (Iv 14,6). Stoga je postala poznata i ona druga uzrečica da “više vrijedi Tomina nevjera, nego vjera svih ostalih apostola”!
To je uglavnom sve što se pouzdano zna o tom sumnjičavom ali srčanom apostolskom prvaku, a po predaji smatra se da je Toma naviještajući Kristovo evanđelje stigao čak do Indije. Tamo se i danas dio vjernika, njih oko 750.000 u četiri biskupije, naziva “Tominim kršćanima”, a kod mjesta Sveti Toma od Mailpura, nedaleko od Madrasa, nalazi se i križ iz 7. stoljeća za koji se vjeruje da označava mjesto mučeničke smrti sv. Tome apostola.
Vojmil Žic, Izvor: Glas Koncila
