Zato što vjerujem da je Bog nov svakim jutrom,
da i u ovom trenutku stvara svijet,
a ne vjerujem u neku maglovitu i zaboravljenu prošlost…
Ja sam čovjek nade, ne zbog ljudskih razloga…
Nego jednostavno – jer vjerujem da je Duh Sveti na djelu
u Crkvi i u svijetu, znao to svijet ili ne.
Ja sam čovjek nade jer vjerujem
da je Duh Sveti zauvijek Duh Stvoritelj,
koji svakoga jutra onome koji ga prima
daje novu slobodu i dobru mjeru radosti i pouzdanja.
Ja sam čovjek nade jer znam da je povijest Crkve
duga povijest prepuna divnih djela Duha Svetoga.
Pomislite na proroke i svece,
koji u tjeskobnim časovima bijahu divno oruđe milosti
i na put nam baciše snop novoga svjetla.
Vjerujem u neočekivana djela Duha Svetoga.
Jedno je Ivan XXIII. I Koncil.
Nismo se nadali ni jednom ni drugom.
Zar smijemo misliti da se danas Bog
u svojoj dovitljivosti iscrpio?
Nadati se – to je dužnost, a ne luksuz.
Nadati se – to ne znači sanjariti, upravo obrnuto:
nadom ćemo snove preobraziti u stvarnost.
Blaženi koji se usuđuju sanjati
a spremni su platiti veliku cijenu
da njihov san u životu čovjeka postane stvarnost.
Bruxelski nadbiskup L. J. Suenens
