Kad imam povjerenja u zrak oko sebe, tada duboko udišem. Kad nemam povjerenja, bojim se udahnuti sve dok me ne uhvati vrtoglavica pa i nesvijest. Povjerenje čovjeku daje snage da može hodati i da se ne umara.
Naprotiv, nepovjerenje daje da mu klonu noge, da ga ostavi snaga. Povjerenje je, dakle, snaga, zdravlje, moć. Čovjek koji ima povjerenja može započeti svaki posao i sigurno će ga dovesti kraju. On može ući u svaku kuću, doći u kontakt sa svakim čovjekom, on se ne boji ući u čamac, on se ne boji letjeti zrakoplovom, on se ne boji držati govor, on se ne plaši da bi mu poduzće moglo propasti, on ima prepuno inicijativa.
Čovjeka koji ima povjerenja ne možeš nikada ugroziti, nikada prestrašiti. Strah je suprotnost od povjerenja, simptom ugroženosti, simptom blizine neprijatelja, slabosti, bolesti, nemoći, znak da nas netko ne voli, da od nekoga treba bježati. Strah i nepovjerenje zapravo su jedno te isto, oni se međusobno rađaju. Da bi čovjek našao povjerenje, mora mu pronaći temelj. Temelj pak može biti samo onaj koji je iznad svake ugroženosti, koji je ljubav, koji je dobar, koji je svemoćan. A to je Stvoritelj svijeta ili Bog. No, nije dovoljno samo razumom upoznati da postoji Bog. Potrebno je srcem upoznati njegovu blizinu.
Dr. Tomislav Ivančić, Izvor: Hagioterapija – Antropološka medicina