“Strah obuzima ljude oko nas. Strah je osjećaj nepovjerenja. Bojazan je alarmno zvono nepovjerenja prema nekoj osobi ili prema životnoj situaciji. Strah je, pak, ugroženost čovjeka bilo koje vrste. Strah je vapaj za zaštitom. Čovjek ima samo jedan život. Ugrozi li mu netko taj život, on više nema ništa. Život je, naime, uvjet za sve drugo što čovjek može u životu imati.
Stoga životna ugroženost rađa egzistencijalni, fundamentalni, temeljni strah. Budući da si život nismo dali sami, ne možemo ga ni sačuvati sami. No, sačuvati nam život ne mogu ni ljudi oko nas, jer su i oni ograničeni. Sačuvati život može jedino onaj koji je svemoguć, vrhunska sila i apsolutna zaštita. A to je Bog. Stoga u najdubljim predjelima svoga bića čovjek čezne za Bogom. Dok je čovjek s Bogom, on se ne boji. Sveti Ivan kaže: U ljubavi nema straha. Jer ljubav isključuje strah. No grijeh i krivica ranjavaju čovjeka, a ta rana čovjeka upozorava da je s Bogom neprijatelj. Tako svaki grijeh u čovjeku stvara osjećaj ugroženosti, udaljenosti i nezaštićenosti Božje. Čovjek pati zbog grijeha, jer je povrijedio Boga i ne može očekivati da će ga Bog zaštititi. Kako se onda osloboditi straha i bojazni?
Prvo treba spoznati da je Bog tvoj Stvoritelj i da ga trebaš.Posvijesti si također da je On svemoguć i dobar. U velikom strahu nije dovoljno samo jednom sebi reći i sjetiti se da je Bog dobar i svemoguć, potrebno je to ponavljati ako treba, i deset – petnaest minuta ili cijeli dan.Kao što čekić razbija kamen, tako i ponavljanje: Bog je svemoguć, Bog te voli, Bog je dobar, razbija polako nepovjerenje i osjećaj straha. Nakon toga je potrebno priznati svoj strah pred Bogom, priznati grijehe i krivice i reći mu: oprosti. Osjetit ćeš kako polako u tebe ulazi mir i kako se osjećaj ugroženosti i straha polako udaljuje od tebe. No u toj molitvi Bogu svemogućemu i dobrome, u tom pokajanju zbog grijeha svojih i u vjeri da te on voli i oprašta, treba ustrajati dokle god i posljednji znak straha iz tebe ne iščezne.Tako Bog tjera strah od tebe i uvodi te u povjerenje u Njega.
Straha se možeš osloboditi tako da moliš iz srca, sabrano, povjerljivo, ustrajno. Dobro je, da se i netko drugi za tebe moli, jer se tada ispunjaš i ljubavlju, vidiš li da i drugi stoje za tebe pred Bogom. Protiv straha je dobro izabrati i rečenice iz Svetog pisma koje ulijevaju hrabrost i povjerenje i njih ponavljati dokle god ne osjetiš da strah popušta i da se mir razlijeva tvojim tijelom. Osobito je vrijedno svoj strah predati Isusu u ruke ili po svetoj misi ga staviti na oltar. Osobito je protiv straha ljekovito odreći se svega, zbog čega se bojimo. Bojim li se izgubiti život ili kuću ili dragu osobu, tad se lagano u srcu odreći svega toga i strah će se raspršiti. Ili, prihvaćati ono čega se bojim. Isus kaže: Tko ne primi svaki dan svoj križ, ne može biti moj učenik. V. Frankl takvo prihvaćanje naziva “paradoksalnom intencijom”. Takav evanđeoski pristup sigurno sigurno tjera teške strahove. Za vjernika je dovoljno ako u strahu ponavlja: Isus je moj Gospodin. Isus je gospodar mog života. Ili: U Božjoj ruci sudbina leži moja. Bog je za mene, tko će protiv mene. Isus je došao izliječiti slomljena srca. Strah slama srca ljudi. Isus će te ozdraviti. Ustrajno se u molitvi obrati Njemu.”
Tomislav Ivančić
