Ivan Pavao II. – još dok je bio mladi svećenik Karol Wojtyla, a ujedno i studentski kapelan – shvatio je da na bogosloviji nije bio dovoljno pripremljen za odgovaranje na goruća pitanja studenata o onome što im je bilo najvažnije – o odnosu između djevojke i momka:
Velečasni, zašto mi se javljaju leptirići u trbuhu kad neka cura prođe pokraj mene? Zašto mi se dlanovi oznoje kad mi priđe? Zašto mi se koljena tresu dok stojim iza nje u redu u menzi? Zašto me je ona ostavila? Zašto me to toliko boli? I on se počeo pitati: Bože, kako si nas to stvorio? Bože, čemu to? Zar ne bi li bilo lakše da smo stvoreni kao biljke ili kao životinje? Jesu li osjećaji koji se pojave u takvom trenutku od tebe? Zašto ljubav prouzrokuje toliko radosti, ali i toliko boli? U jednom trenutku u svom je dnevniku zapisao: “Bože, ili si demagog, ili imaš neki plan za nas!”
I zato se 1948./1949. godinu počeo baviti ovim pitanjima tako što je dubinski krenuo proučavati Bibliju i molio da spozna kako mladima treba odgovarati na njih. Jer kad mu je neki student došao i rekao da mu je frka, savjetovao ga je: “Otuširaj se u hladnoj vodi!”, ili: “Bavi se nekim sportom!” Ali uvidio je da to nije potpuno zadovoljavajući odgovor i da mora postojati nešto drugo, jer radi se o najhitnijoj stvari u našem životu – o našoj tjelesnosti.
I tako je Karol Wojtyla došao do teologije tijela. A radi se o vrlo zanimljivoj priči. Naime, kao rezultat svojih istraživanja on je 1958. godine izdao već spomenutu knjigu Ljubav i odgovornost u kojoj se mogu naći začeci onoga što će kasnije postati teologijom tijela. I dalje je uporno proučavao tu temu u šezdesetima i sedamdesetima dok je još bio biskup, pa i kad je postao nadbiskup Krakowa. I što se dogodilo? Upravo kad je 1978. godine završavao svoju novu knjigu u rukopisu naslovljenu Muško i žensko stvori ih dobio je poziv da dođe u Rim jer je preminuo papa Pavao VI. Otišao je na konklavu na kojoj je izabran Ivan Pavao I., a potom se vratio u Krakow. Tridesetak dana kasnije preminuo je papa Ivan Pavao I. Vratio se ponovo u Vatikan da bi sudjelovao u novoj konklavi. Zanimljivo je da je na drugu konklavu ponio pet primjeraka rukopisa svoje knjige i podijelio ih kardinalima da je pročitaju i daju svoje primjedbe, prije nego li je preda u tiskaru. Nije ni slutio da će ga izabrati za papu.
Nakon ustoličenja, on želi izdati knjigu, ali biskupi savjetnici upozoravaju ga kako ni jedan papa u povijesti nije izdao svoju knjigu. I on ih je poslušao, ali mu je pala na pamet druga ideja. Vjerojatno je razmišljao: Pa nisam uzalud pisao knjigu o tako značajnoj temi kao što je ljudska spolnost u Božjem planu, a knjiga je debela. I što je napravio?
Od 5. rujna 1979. godine počeo je tijekom generalne audijencije srijedom čitati svoju knjigu u obliku nagovora u trajanju od deset minuta. I trebalo mu je pet godina da cijelu knjigu pročita cijelom svijetu. Uz povremene prekide tijekom Svete godine Otkupljenja 1983. godine, čitanje knjige završeno je u studenom 1984. Bio je prvi papa koji se nadovezivao na prošle kateheze i možete zamisliti kako je to bilo komplicirano pratiti preko pet godina. Knjiga ima 135 kateheza, ali ih je on pročitao 129, jer je smatrao da čitanje šest kateheza gdje se razlaže biblijska erotika previše intimna da bi se javno čitala. On u tih šest kateheza govori o erotici komentirajući Pjesmu nad pjesmama. Bio je uvjeren da je erotika kršćanski pojam i da je treba vratiti u kršćanstvo. I taj cijeli korpus kateheza nazvao je: Teologija tijela. Sam je skovao taj termin.
Za teologiju tijela prvi sam put čuo 2000. godine kad sam bio u Rimu na pripremi za polaganje vječnih zavjeta. Prolazeći glavnom ulicom Via Conciliazione koja vodi do Vatikana, u knjižari Pauline, gdje drže knjige na engleskom, ugledao sam knjigu pod naslovom Teologija tijela. Prvo sam se zapitao kako neki autor može spojiti te dvije riječi – teologija i tijelo? Riječ teologija obično povezujemo s riječima kao što su Isus Krist, crkva, vjera…, a riječ tijelo povezujemo s drugim stvarima, pa i onima od kojih se ponekad možemo zacrvenjeti.
Ivan Pavao II. bio je uvjeren da nikakve druge riječi prirodno ne bi išle tako dobro zajedno kao teologija s tijelom, odnosno tijelo s teologijom. Što zapravo znači taj termin? Theos na grčkom znači Bog, a logos riječ. Obje spojene zajedno znače nauk o Bogu. I kad se teologija spoji s tijelom dobivamo izraz teologija tijela. Ivan Pavao II. nadalje objašnjava ovako: “budući da je Bog stvorio čovjeka, muško i žensko, na svoju sliku i priliku, znači da svaka osoba nešto otkriva o Bogu – o teologiji.” Drugim riječima, svaka je osoba živa teologija, jedna Božja objava. To što su muško i žensko slika je Božja, a Ivan Pavao II. u tumačenju ide korak dalje, što je ujedno i novina, smatrajući kad se muško i žensko spoje, da je to još uvjerljivija slika Božja, zapravo slika Presvetog Trojstva. I zato smo mi živa teologija. Mi otkrivamo nešto o Božjem otajstvu.
Don Damir Stojić; Izvor: RHEMA
