Čovjek mora uvijek imati pred očima svoju smrtnost i prolaznost, a Božju vječnost. Mi smo se rodili da Boga u slobodi upoznamo, Njega ljubimo, Njemu služimo, te tako u zajedništvu s Njim dođemo u Njegovu vječnu kuću i uživamo vječnu radost Kraljevstva nebeskoga.
Ne možemo biti s Bogom sjedinjeni, ako se slobodno ne odlučimo ljubiti Ga. Ne možemo Ga ljubiti ako ne spoznamo i prihvatimo Njegovu ljubav. Ne ljubimo Ga ako teško griješimo protiv Boga, protiv našega bližnjega ili protiv samih sebe. „Tko ne ljubi, ostaje u smrti. Svatko, tko svoga brata mrzi ubojica je i znate: nijedan ubojica nema vječnoga života koji u njemu ostaje“ (1 Iv 3,14). Nezamislivo je veće zajedništvo s Bogom, nego što je ostvareno po Kristu u Duhu Svetome. Život s Bogom daje smisao, radost i sigurnost životu, jer je čovjek rođen iz ljubavi Božje i u njoj živi, a postići će svoje savršenstvo kad se bude očitovao Krist, naš Život u nebeskom Jeruzalemu, stanu Božjem među ljudima (Otk 21,3).
Sve ovo napisano služi da mladi čovjek razumno živi na ovom svijetu. U ljudski razum Bog je ugradio svoj zakon. Ipak ako se razum ne usklađuje s Riječju ili Razumom Božjim objavljenim u Isusu Kristu, lako zaluta. Zato su ljudska znanost i vjera upućena jedna na drugu. Ništa nije tako opravdano i toliko na razumu utemeljeno, ako se netko poziva na ljudski razum, kao Kristovo Evanđelje. Bog, kao naš Stvoritelj, jedini zna što je za nas dobro. Stoga samo vršeći dužnosti koje Bog postavlja pred nas možemo sa zadovoljstvom koračati zemaljskim putem s Kristom prema Bogu, konačnom Cilju svoga života.
Na koncu trebamo se pitati, smijemo li mi prigovoriti Bogu što nas je stvorio na ovom svijetu, gdje nije lako živjeti. Bog bi nam odgovorio kako je i On u Isusu Kristu došao na ovaj svijet podijeliti s nama našu sudbinu. Imao je teži život od mnogih ljudi i u svemu ostao vjeran svome Ocu te tako pokazao da i mi trebamo Njegovom pomoću koju nam nudi prolaziti životnim putovima vjerni Bogu kako bi doživjeli s Kristom svoje uskrsnuće. „Ako netko dođe u kontakt s radio-aktivnom materijom biva sam ozračen i to na druge prenosi. Svetost se nama dariva po dodiru s Duhom Svetim. Tada ozračujem Kristom-aktivnim i druge. To je svakom kršćaninu zadano i darovano.“ ( kard. J. Meisner)
„U XXI. stoljeću kršćanin će biti mistik (svjestan svog zajedništva s Bogom) ili ga ne će biti“. (Karl Rahner veliki teolog XX. st.) I doista u novije vrijeme se javljaju molitveni pokreti koji su nositelji darova Duha Svetoga koje je imala prva Crkva.
Luka Vuco