Misao o Božjoj ljubavi. Kad mi samo padne na pamet – sve zastane. Sve drugo postane nebitno. U odnosu na to, sve drugo je nevažno. Da nema Božje ljubavi, ne bi bilo ni mene ni tebe.
Jedan pogled na križ i sve mi je jasno. Otići na križ iako znaš da nisi ni za što kriv – za neke je to ludost, a za Njega – ljubavno pismo tebi. Znaš li čitati? Vidiš li što su napisali udarci bičeva? Umiješ li pročitati što su ostavili tragovi trnove krune dok su Ga krunili? Razumiješ li što je stvorila smjesa Krvi i pijeska što se vidi po tijelu? Vidiš li otiske što ih je križ načinio dok ga je za tebe nosio do Golgote?
„Čovječe, shvati, volim te!“
On, iako nema ni jednog razreda škole, uspio je napisati ono što mi ni danas ne znamo dešifrirati iako tvrdimo da znamo više nego se tada znalo. Nitko od nas ne zna toliko koliko je znao taj Čovjek – Isus iz Nazareta. Koliko je samo knjiga napisano s nekim, tobože, ljubavnim porukama i citatima, ali je li ijedna toliko stvarna kao Golgota? Samo jedan pogled i sve shvatiš. Tako izravno ti kaže: „Čovječe, shvati, volim te!“ Paf! Ne ide okolo. Nije dvosmislen. Ne postoji ništa drugo što možeš uočiti u samo jednom pogledu. Ne preostaje ti ništa drugo nego se prepustiti toj ljubavi i pokušati na nju odgovoriti tako što ćeš ti tu Ljubav do kraja bezuvjetno voljeti.
Ako i dalje ne možeš pročitati gdje piše: „Volim te!“ pogledaj ponovo Njegove ruke i noge. Vidiš li, možda, što je krv po tijelu ispisala? Jesi li primijetio da si u Njegov dlan urezan? Ne boj se približiti ako slabo vidiš. Priđi bliže! Čitaj! Uči! Shvati! Možda ćeš ga slučajno dotaknuti pri tome. Nije važno. Ako ćeš tako naučiti – pristupi i budi poput Tome. Dotakni i reci: „Bog moj i sve moje!“
Je li moguće toliko voljeti nekoga?
Dok gledam u tu čistu ljubav i gubim se u svojoj tišini jer usne ne mogu ništa izgovoriti, pokušavam shvatiti zašto On podnosi tu bol zbog mene. Oči prelijeću preko redaka na kojima velikim fontom piše: „Volim te!“, a srce samo upija ono što osjeća oko sebe. Ne mogu pronaći niti jedan drugi razlog nego – ljubav. Je li moguće toliko voljeti nekoga? Zašto mi je sve tako savršeno jasno pri jednom pogledu? Valjda je to ona ludost (logika) križa koju svi spominju. Ne znam. Znam samo da na takav izraz beskrajne ljubavi ne mogu ostati ravnodušan.
Ne znam jesi li ikada razmišljao o tome. Ako nisi, pokušaj. Sumnjam da ćeš nakon toga ostati isti. Kada vidiš kakvim te pogledom gleda s križa, kako je ruke raširio da te zagrli, kako je glavu prignuo da te poljubi – ne možeš ostati isti. Sve bi učinio samo kako bi ti bio bliži. Bježimo od toga jer mislimo da će nas trn s Njegove krune ubosti. A, što je jedan sitni ubod u odnosu na sve to što je On za nas podnio? Obična sitnica. Dopusti da te ta Ljubav zahvati i promijeni. Više se nećeš bojati padova jer ne možeš pasti dublje od Njegova zagrljaja. Kada je na križu rekao da je žedan – mislio je na to da žeđa za tvojom ljubavlju.
I na kraju mi opet ostaje samo misao na Boga i Njegovu ljubav prema meni. I opet sve drugo zastane kada o tome mislim. Sve mi je postalo nebitno jer znam zbog čega postojim – da utažim Njegovu žeđ za mnom.
Fra Nikola Jurišić; www.pastoralmladih.hr/
