Isus reče okupljenima: “Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas. Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti – da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro – da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe. Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!”
Kažu, advent je vrijeme bdijenja… ! Kako i što mi je činiti, kako bdjeti? Kako probuditi moje tvrdo, podmuklo, okamenjeno srce? Jedva popravljivo, tko da ga pronikne? ( Jer 17, 9 )
A jesam takav! Tvrd i bezočan! Osjećam kako sam u sebi istovremeno čovjek ljubavi i nepraštanja, nade i očaja, najčistijih misli i ideala, ali i podmuklih planova i osjećaja…! To je čovjek, to sam ja…!
Raskorak između Božjeg u meni i onog što sam po svojoj zloći, premostio je Bog dolazeći mi ususret u Isusu Kristu… On je došao i još uvijek neprestano dolazi, potresa, budi, doziva… Probudi se! Upravo je to poruka evanđelja i poziv u Adventu…! Probudi se, otvori oči, ustani, kreni … Ali, što to znači biti budan, što je to konkretno ? Je li to samo otvorenost očiju? Što je sa srcem? Jer, ono kuca i kada spavamo, njemu je i noću dano da bdije… psalmist kaže: “Ja spavam, ali moje srce bdi…”
Bdiješ kad si duboko svjestan punine života i cjelovitosti u Bogu… Bdiješ kada si jedno u sebi i u svemu oko sebe, kao što je Bog jedno u sebi… kada si usklađen, povezan, radostan… bez straha i tjeskobe… Bdijemo kada su sve naše moći jedno srce i jedna duša, bez sukoba u sebi… i s drugima !
Zapravo, budan čovjek ima ispravne pojmove o vremenu i prostoru u kojem živi… On zna gdje mu je srce, i što je bitno u njegovu životu… Čovjek koji bdije zna da težina života nije u njegovoj zahtjevnosti, već u nemoći da shvati zahtjevnost…! Budan je bio Jedan, Isus iz Nazareta… O Božiću nam prilazi kao Dijete, da nas ne prestraši, da nas nađe, sačuva, sakupi… kao pastir svoje ovce…! Sebe za nas posvećuje, dariva se i sve čini da nas privuče, da nas međusobno poveže…! Dolazi da nas mudrosti življenja pouči, da nas povede ka izlazu iz labirinta smrti i uputi stazom života…
U Isusu, Bog se rađa kao čovjek… Došao nam je reći tko smo, izlazi ususret našim čežnjama, uči nas živjeti, …! Budi nas na život u izobilju…! odiže iz provalije straha, žalosti, mračnih misli i osamljenosti…!
I uvijek, baš uvijek kaže: Želim da postojiš, budi što jesi, volim te…!
Treba mi ova riječ najbliže blizine, treba mi ova riječ koja može prodrijeti do dna moga života, do pustinje u kojoj prebivam…! Treba mi moćna riječ, jer treba mi odgovor, ljubav…
Mogu li na ovo ne reagirati srcem? Isuse, Isuse… Oslanjat ću se, ne više na sebe i svoje navike i prosječna razmišljanja, već na Tebe! Ustajem, budim se, odlučujem živjeti slobodno i kreativno… Gledam u svoje srce, želim da omekša, da se probudi, da prepozna Tebe koji uvijek dolaziš… pa i u načinima za koje i ne mislim da dolaziš!
Prijatelji, bdijmo, da ne dođemo u napast svoje živote shvatiti kao nešto sporedno i nevažno…!
Očekujmo Ga i tražimo, da bi Ga mogli prepoznati… Ne, nemoj zaboraviti: bdijenje je životni stil u kojem se tvoje iščekivanje hrani nadom – da uvijek možeš biti bolji prema sebi i prema drugima. Zato, nemoj više bližnje, a niti sebe stavljati u “okvire”, daj sebi i drugima priliku da izrastete…! I čekaj, čekaj dugo… ako treba…! Draž života je upravo u tom čekanju…! Jer, život je očekivanje, bdijenje, advent…
Isuse, probudi me da znam čekati, da znam biti pažljiv za Tebe u ovom i ovakvom svijetu koji nas rastresa, plaši, odvlači…!
Iako smo uronjeni u svijet, nismo od svijeta, jer u nama živi mudrost koja nas može sabrati – za kršćansku budnost …! Dajmo joj šansu, dajmo je sebi…! Probudi se i zasvijetli… Postani kršćanin koji zna iščekivati Spasitelja koji i ovog Božića dolazi da ti otkrije vrijednost tvoga života! To želim da doživiš ti, ma gdje živio, to želim i sebi…!
Ivan, www.zupa-blivanapavla2.hr