Nije tajna da su bračne statistike u zapadnim zemljama poražavajuće, da su zadovoljstvo i trajnost braka u stalnom opadanju, a stopa razvoda u neprestanom rastu.
Postavlja se pitanje mogu li parovi nešto učiniti da ne budu dio tih nepovoljnih trendova ili se radi o ruskom ruletu – bračna nesreća nekog pogodi, a nekog ne? Postoji li nešto što razlikuje sretne od nesretnih bračnih parova? Nešto na što parovi mogu svjesno utjecati?
Pokazalo se da postoji. Pokazalo se da i sretni i nesretni parovi ulaze u sukobe. Razlika je u tome što sretni znaju kako iskoristiti sukobe za osobnu izgradnju i povećanje kvalitete bračnog odnosa. Sukobe? Na izgradnju? Da. Sukob predstavlja situaciju u kojoj postoje dvije želje koje se međusobno isključuju. Ona želi ležerno šetati trgovačkim centrom i razgledavati. On to ne želi, već želi kupiti samo ono što je na popisu i što prije otići doma.
U klasičnoj svađi svatko od njih misli da je njegov osobni stav normalan i jedini ispravan stav. „Krizna su vremena i ležerno šetati po trgovačkom centru mogu samo tajkuni.“ smatra on. „Kupovati samo sa popisa i odmah juriti dalje je nepotrebno ograničavajuće, to rade samo oni koji uopće ne znaju uživati u životu!“ navodi ona. U podlozi takvog sukoba se nalazi takozvani „ili – ili“ stav svakog od supružnika. „Ili sam ja u pravu, a ti u krivu ili si ti u pravu, a ja u krivu.“ I nastavno, „Naravno da sam ja u pravu. Sve u meni mi govori da je moj pogled ispravan. Dati ću sve od sebe da ti to dokažem. Objašnjavat ću, optuživati, zamjerati, povisiti ton glasa, šutjeti, nazivati te imenima…“
Svi parovi se ponekad svađaju na ovaj „ili – ili“ način. Oni sretni poznaju još jednu vrstu sukoba, a to je „i-i“ sukob. „I – i“ sukob dopušta činjenicu da smo različiti. Da smo različiti u svojim doživljajima pojedine situacije, u svojim pogledima na nju, u emocionalnim reakcijama, različiti u ranijim iskustvima, u prioritetima, … i da je to u redu. Da možemo živjeti s tom različitosti i ugraditi je u svoj odnos, da se možemo čak međusobno obogatiti razlikama.
U „I –i“ sukobu i dalje svaki supružnik ima osobne emocionalne reakcije, i dalje zadržava svoj doživljaj situacije. Razlika je u tome da dopušta mogućnost drugačijeg pogleda na situaciju i smatra ga jednako legitimnim. Primjer „i – i“ sukoba se ogleda u stavu „Za mene je odlazak u trgovački centar i razgledavanje nešto opuštajuće/opterećujuće. Mogu živjeti s tim da to za tebe nije tako.“
U ovoj točci sukoba par može smišljati mnoštvo kreativnih načina kako prepoznatu različitost ugraditi u svoj odnos i odgovoriti na pitanje kako u praksi živjeti s tom razlikom. Rješenje predstavlja bilo koja opcija koja uvažava i poštuje i jedan i drugi pogled. Na primjer, da kad idu zajedno u kupovinu kupuju sa popisa, a da ponekad i razgledavaju u ograničenom vremenu za koje se ranije dogovore da im je to u redu, da u svakoj kupovini neko vrijeme i razgledavaju, ali i dogovore do kojeg iznosa će potencijalno dodatno potrošiti, da svaka dva tjedna idu isključivo u razgledavanje bez da ponesu popis, da …
„I – i“ sukob se može naučiti. Potrebna je svjesna odluka i predanost supružnika izgradnji kvalitetnog odnosa. Uloženi trud se itekako isplati. Nagrada je velika poput iznosa dobitka na lutriji – nagrada je sreća u braku.
Iva Konjevod, mag. psihologije, Izvor: Narod.hr
