Židovski dječak, jedinac u pobožnih roditelja, bio je dijete koje je najviše obećavao, no uz jednu iznimku – opirao se čitanju Tore. Za njegove je roditelje to bilo vrlo uznemirujuće.
Glavni je rabin trebao posjetiti njihovu sinagogu. Odlučili su zamoliti ga da ih posjeti. On je to učinio, a nakon jela roditelji su izrazili zabrinutost za sina. Rabin je upitao za dopuštenje da može zagrliti dječaka. Roditelji su se složili pomaknuvši se u stranu. Gledali su i čekali, iščekujući da će rabin dati pokoji savjet dječaku. No, jedine riječi koje su čuli bila je tišina dok se dječak odmarao blizu rabinova srca.
Sljedećega je dana dječak počeo proučavati Toru. Njegova je strast za riječ Božju sve više rasla. Nakon nekoliko godina postao je mudar i dobar rabin. Mnogi su ga pitali od kuda mu sve to znanje. Jednostavno je rekao: “Prislonio sam uho bliže srcu glavnoga rabina i u tomu sam trenutku čuo Božje otkucaje.”
U Ivanovu je evanđelju “ljubljeni učenik” prislonio svoje uho na Isusovo srce. To je počasno mjesto.
I ja sam ljubljeni učenik te i ja mogu učiniti isto. Jedino u tišini mogu čuti otkucaje Gospodinova srca.
Gospodine, ispuni moje dane trenutcima u kojima ću te jednostavno slušati.
Izvor: Prostor Duha
