Sigurno vam je poznat usklik sv. Franje koji je ponavljao plačući prolazeći ulicama Asiza: „Ljubav nije ljubljena!“ Pitam se što bi danas rekao sv. Franjo, bi li isto plakao (ili možda i jače) gledajući Božji narod koji hodi već izgubljen u modernom svijetu punog ljubavi u kojem nedostaje Ljubavi.
Danas je najteže prepoznati istinsku ljubav jer nam se nude različiti oblici sreće i ljubavi, a među tolikim izborom najčešće pokušavamo proći što lakše i lagodnije, a dobivati najviše. Sve to ne začuđuje, jer se sve oko nas svodi na profit i dobit sa što manje uloženih „dobara“, pa tako često nailazimo na razočaranja od strane ljudi kojima smo vjerovali i pred nas dolazi pitanje: „Izumire li istinska ljubav?!“
Dok se trudimo naći istinsku ljubavi ili bar joj ući u trag, lutamo tražeći ju u svojim roditeljima i prijateljima, braći i sestrama, a samo je jedan put: zaustaviti se ispred Isusova križa i On će nam dati odgovor. Gledajući u križ, shvatio sam da je istinska ljubav u davanju sebe drugima, a ne u očekivanju istog od drugih. Uvijek sam imao uprt pogled u moje bližnje iščekujući kada će mi netko od njih pokazati da me voli.
Isus nam je pokazao da nas voli i ostavio nam savršeni primjer svojim životom i mukom kako istinski ljubiti, i što je istinska ljubav. Ne zaboravimo da je On bio i čovjek: imao je prijatelje (apostole) koji su Ga pratili kroz život i koji su Ga možda često puta razočarali i iznevjerili. Imao je za prijatelja Judu koji Ga je izdao zbog novca, Jakova i Ivana koji su zaspali dok je molio prije muke; s njima je bio i Petar koji Ga je nakon toga još tri puta zatajio (a prije toga obećao da bi život dao za Njega); Toma Mu nije povjerovao kada se vratio kao uskrsli Krist. Unatoč tome, Krist ih je i dalje ljubio da nam pokaže kako se istinski voli i ljubi prijatelje i bližnje. Nije ih prozvao, štoviše, Petru je unatoč svemu iskazao povjerenje i na njemu – stijeni – izgradio Crkvu koja i danas živi i čiji smo mi članovi. Oni, iako nesavršeni, svojim su životima pokazali kako ljubiti i kako se žrtvovati za Crkvu i bližnje. Danas smo mi na njihovom mjestu kao članovi Crkve koja živi malo manje od dvije tisuće godina, na nama je sada red da spoznamo Krista i uz Njegovu pomoć „oživimo“ istinsku ljubav, ljubav koja se daje za druge!
Hrvoje Šarić, Izvor: www.duhos.com
