Na izazov trostruke kušnje potrebno je provesti trostruko obraćenje: intelektualno, emocionalno i instinktivno ili nagonsko. Na početku svoga evanđelja sv. Marko navodi kao prve Isusove riječi na početku svoga javnog djelovanja: »Obratite se i vjerujte evanđelju.«
Čovjek kao stvorenje dobio je jedan zadatak u ovome životu i u ovoj povijesti svijeta. Taj je zadatak u tome da dođe k sebi i da se onda vrati k Bogu. Samo smo zato na svijetu. Doći k sebi – znači obratiti se, a vratiti se k Bogu – znači povjerovati u njegovu ljubav i definitivno ući u zajedništvo vječnog života s Njime.
Bog mi je dao pamet, razum, inteligenciju da mogu doći k sebi. A doći k sebi, znači biti čovjek. A biti čovjek znači umjeti se služiti mogućnostima svoga mozga, svoje pameti. Sv. Pavao u 12. poglavlju svoje Poslanice Rimljanima kaže: »Nemojte se prilagođivati ovomu svijetu! Naprotiv, preobličavajte se obnovom svoga uma da mognete uočavati što je volja Božja: što je dobro, ugodno i savršeno!« Evo prvoga pravila koje treba poštivati da mognemo doći k sebi. Ne smijemo se prilagođivati ovomu svijetu. Zašto? Zato što se duh ovoga svijeta protivi Duhu Božjemu. Ovaj svijet ne živi po Božjim principima. Mlađi, izgubljeni sin iz Isusove prispodobe otišao je u daleki svijet i tamo se izgubio. Otišao je od Oca i došao u opasnost da prestane biti čovjek. Kad se čovjek udalji od Boga, u opasnosti je da prestane biti čovjek, da se posve izgubi. Sreća za tog mladića bila je u tome što je on ipak znao doći k sebi. Isus to lijepo kaže u svojoj prispodobi: »Došavši k sebi, reče…« Treba jednom doći k sebi i uvidjeti svoje pravo stanje pred Bogom. Da to postignemo, potrebno je ostvariti trostruko obraćenje.
Na prvom je mjestu intelektualno obraćenje: uvidjeti svoje pravo stanje pred Bogom, promijeniti stari način mišljenja kojim se zaluđujemo i čvrsto odlučiti vratiti se svome Ocu.
Drugo je afektivno ili emocionalno obraćenje. To znači prihvatiti srcem ono što smo pameću zaključili. Emocije pokreću osobu na djelovanje. Prvi je korak – doći k sebi. Ali to nije dovoljno. Treba učiniti drugi korak – ustati i poći k svome Ocu. U tome se sastoji afektivno obraćenje. Pokrenuti se na djelovanje. Krenuti pravim putem koji vodi do Boga.
Konačno, postoji i treće obraćenje, možemo ga nazvati instinktivno obraćenje. Radi se o tome da dovedemo u red svoje nagone, svoje jake strasti, svoje impulzivno i instinktivno ponašanje. Doći k sebi, na toj razini, znači ponašati se humano, a ne instinktivno kao životinja. Prepuštanje nagonskim automatizmima kojim upravlja niži mozak – degradira čovjeka. To je lažna spontanost kojom čovjek zaluđuje samoga sebe. Budući da je čovjek slobodno biće, kod njega ne postoji animalni život tijela koji bi se isključio iz cjelokupne osobnosti, nego postoji humanizirani život ljudskog tijela. Instinktivno obraćenje znači dominaciju višeg mozga, neokorteksa, mozga koji misli nad nižim mozgom koji upravlja naše instinktivne reakcije. Čovjek je moralno biće i on mora moralno živjeti, jer to može. Naime, u naravi je čovjeka da živi ljudski, a ne animalno, odnosno životinjski. »S obzirom na svoju građu, niži je mozak stvoren da funkcionira pod kontrolom višeg mozga«, kaže Paul Chauchard. Zato viši mozak odlučuje treba li ili ne treba zadovoljiti neku potrebu kad za nju dođu poticaji iz nižeg mozga. Kad Bog od nas traži da živimo moralno, on zapravo traži da živimo kao ljudi.
To sve znači: Obratiti se ili doći k sebi. Obratiti se na intelektualnoj, afektivnoj i instinktivnoj razini.
Vratiti se Bogu – znači povjerovati u njegovu ljubav i zaželjeti stalno ostati kod njega. Povjerovati u ljubav Božju – znači povjerovati da je Bog nježnost sama i milosrđe, da nas ne osuđuje, nego spašava. Kad se uskrsli Isus ukazao Magdaleni, evanđelist kaže: »Ona se okrene« i vidi i upozna Isusa. Obratiti se znači okrenuti se prema Gospodinu, odlučno sebe usmjeriti prema njemu.
Izvor: Glas Koncila
