Kad Bogu kažemo «Oče naš» onda je to molitva djeteta koje dolazi pred Oca zajedno sa svojom braćom i sestrama. Izraz «koji jesi» kazuje nam da Bog postoji, da on nije samo neki pojam, neka šuplja riječ, bajka ili izmišljotina. On «jest», on je stvaran, on je svemoguć, sveprisutan i sveznajući. Već se u Starom zavjetu Bog objavio imenom JAHVE, što znači «Ja sam onaj koji jesam», ja postojim, vi ste moje djelo i ja vas držim u životu.
Slično značenje je i naziv kojeg koristimo u Vjerovanju: «Vjerujem u Bo-ga, Oca Svemogućeg». Božja svemoć ne pokazuje se u nasilju, prisili, tiraniji, diktaturi, maltretiranju (kako to mi ljudi pokazujemo svoju svemoć), nego je Bog svemoguć u ljubavi, praštanju, milosrđu, dobroti i nježnosti. I doista, tko može toliko puta oprostiti jedan te isti grijeh osim onoga čija je ljubav svemoguća? Izraz «Oče naš koji jesi» znači da je Bog «za nas», na našoj strani, naš Otac, Otac koji postoji, koji sve može. Taj svemogući Bog na neko vrijeme dao se ograničiti ljudskim tijelom u osobi Isusa Krista da bi nam tu svoju blizinu i ljubav očitovao na naš ljudski način. Bog «koji jest» znači da Bog nije jedno od rješenja, da on nije jedan od više bogova pa si čovjek bira koji mu odgovara. Bog je jedan jedini Bog i drugoga nema!
Bog je «na nebesima». Kažemo da pravedan čovjek nakon smrti odlazi «u nebo». Na «nebu» su anđeli. Ova tvrdnja može nam predstavljati problem. O kakvom se nebu radi? Ovdje se ne radi o nebu kao svemiru, planetama, zvijezdama i sl. Bog ne lebdi između planeta i ne sjedi na zvijezdama. Nebo je izraz koji označava svijet izvan ovog našeg materijalnog, to je duhovno stanje, duhovni svijet u kojem prebiva Bog. Tamo je cilj ljudskog života. Zadatak je čovjeka dospjeti tamo nakon ovog života. Bog nije materijalan kao mi ljudi i svijet u kojem živimo. Bog nije dio ovoga svijeta kao što smo mi, on nadilazi ovaj svijet, on je veći od njega. Mi smo njegovo djelo. Isus je rekao: Bog je duh i oni koji mu se klanjanju trebaju mu se klanjati u duhu i istini».
Bog se ne da obuhvatiti nikakvim materijalnim stvarima. On je duhovno biće. On je stvorio nebo, zemlju i čovjeka i zato je iznad njih «Nebo» je, dakle, naziv za duhovne stvarnosti u kojima ćemo i mi jednom boraviti, gledati ih i razumjeti. Čovjek ne može gledati Boga iz ovoga stanja. Potrebno je odložiti ono nesavršeno (materijalno tijelo) da bismo mogli doživjeti ono savršeno (Boga). Tu nam «pomaže» smrt. Najprije smrt grijehu, a onda i smrt tijela da bismo uskrsnuli novi i sposobni za božanske stvarnosti.
Izvor: www.srce-isusovo.com
