Prva molba koju upućujemo Ocu je da se «sveti ime njegovo». Ime u Bibliji označava osobu koja ga nosi. Ime Božje je Bog sam. Kad «svetim ime Božje» onda time izražavam da je on moja najveća svetinja i da ga poštujem iznad svega.
Ovim zazivom izražavamo želju da i za druge ljude Bog bude svetinja, da ga ne vrijeđaju psovkom i bezbožnim životom. Čovjek koji «sveti ime Božje» okreće se Bogu i postaje njegov prijatelj. I sami znamo da nam nije prijatelj onaj tko loše govori o našem imenu tj. o nama. Čovjek prlja ime Božje kad ne živi u skladu s Bogom, kad krši njegove zakone i kad odbija njegovu Riječ. «Svetiti ime Božje» znači prihvaćati Boga i sve što on sa sobom donosi čovjeku. Gdje se poštuje ime Božje, tamo Bog prebiva. Dakle, Bog ne prebiva u čovjeku, obitelji i za-jednici gdje se njegovo ime pogrđuje, psuje, odbacuje. Bogopsovka je jedan od strašnih grijeha čovjeka. A kod nas i malena djeca u nižim razredima psuju Boga! «Svetiti ime Božje» znači budno paziti da se sveto Božje ime koristi isključivo u čestite svrhe, nikako ne u psovci, kao poštapalica, u vicevima i sl.
No, poštivati ime Božje nemoguće je ako se istovremeno ne poštuje ime čovječje. Bog nam je dao ime, njegova smo djeca. Kršćansko ime dolazi od imena Krist (grčki Hristos). Velika je stvar biti «čovjek», to ime bi također za nas trebalo biti svetinja kao i Božje ime. Svetiti (poštivati) ime Božje znači svetiti (poštivati) i ime čovječje. Ako mi čovjek nije svetinja, teško će mi Bog biti svetinja. «Kako možeš reći da ljubiš Boga kojeg ne vidiš, kad ne ljubiš čovjeka kojeg vidiš», napisao je sv. Ivan evanđelista.
Izvor: www.srce-isusovo.com