Prije no što istražimo razliku između religije i duhovnosti, moramo prvo definirati ta dva termina. Religija se može definirati kao „vjerovanje u Boga ili bogove koje treba štovati, koje se obično izražava ponašanjem i obredima“ ili „bilo koji određeni sustav vjerovanja, štovanja itd., koji često uključuje etički kod”.
Duhovnost se može definirati kao „osobina ili činjenica bivanja duhovnim, nefizičkim“ ili „pretežno duhovan karakter očitovan u mislima, životu itd.; duhovna sklonost ili ton.” Ukratko rečeno, religija je set vjerovanja i obreda koji tvrde da mogu dovesti osobu u ispravan odnos s Bogom, a duhovnost je fokus na duhovne stvari i duhovni svijet, a ne na fizičke/zemaljske stvari.
Najčešća zabluda o religiji je da je kršćanstvo samo još jedna religija kao islam, judaizam, hinduizam itd. Nažalost, mnogi koji tvrde da su pristaše kršćanstva uistinu prakticiraju kršćanstvo kao da je to religija. Mnogima je kršćanstvo samo skup pravila i obreda koje osoba mora držati kako bi došla u nebo nakon smrti. To nije pravo kršćanstvo. Pravo kršćanstvo nije religija, nego imanje ispravnog odnosa s Bogom primanjem Isusa Krista kao Spasitelja-Mesije, po milosti kroz vjeru. Da, kršćanstvo uistinu ima „obrede“ koje drži (npr., krštenje i Gospodnja večera). Da, kršćanstvo ima „pravila“ koja slijedi (npr., ne ubij, ljubite jedni druge itd.). Međutim, ovi obredi i pravila nisu bit kršćanstva. Obredi i pravila kršćanstva su rezultat spasenja. Kada primimo spasenje kroz Isusa Krista, naše je krštenje objava te vjere. Imamo Gospodnju večeru u sjećanje na Kristovu žrtvu. Slijedimo pravila ponašanja iz ljubavi prema Bogu i zahvalnosti za ono što je učinio.
Najčešća zabluda o duhovnosti jest da postoje mnogi oblici duhovnosti te da su svi jednako valjani. Meditiranje u neobičnim tjelesnim položajima, zajedništvo s prirodom, traženje razgovora s duhovnim svijetom itd., možda se čine „duhovnim“, ali zapravo predstavljaju lažnu duhovnost. Prava duhovnost znači imati Božjega Svetoga Duha kao rezultat primanja spasenja po Isusu Kristu. Prava duhovnost je plod koji Sveti Duh donosi u nečijem životu: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost i samokontrola (Galaćanima 5:22-23). U duhovnosti se radi o tome da postajemo sve više poput Boga, koji je duh (Ivan 4:24) te da nam se karakter suobličuje s Njegovim (Rimljanima 12:1-2).
Religiji i duhovnosti zajedničko je to što obje mogu biti lažne metode imanja odnosa s Bogom. Religija obično nastoji zamijeniti nepatvoren odnos s Bogom hladnim obavljanjem obreda. Duhovnost obično nastoji zamijeniti istinski odnos s Bogom vezom s duhovnim svijetom. Obje mogu biti, i često jesu, lažni putovi k Bogu. U isto vrijeme, religija može biti vrijedna u smislu da upućuje na činjenicu da postoji Bog i da smo mu na neki način odgovorni. Jedina prava vrijednost religije je njena sposobnost isticanja da smo svi zajedno podbacili i da nam je potreban Spasitelj. Duhovnost može biti vrijedna utoliko što upućuje da fizički svijet nije sve što postoji. Ljudska bića nisu samo materijalna, nego posjeduju i dušu/duh. Oko nas postoji duhovni svijet kojega trebamo biti svjesni. Prava vrijednost duhovnosti je ta da ona upućuje na nešto i nekoga izvan fizičkoga svijeta s kim se trebamo povezati.
Isusu Krist je ispunjenje i religije i duhovnosti. Isus je Onaj kojemu smo odgovorni i na koga religija upućuje. Isus je Onaj s kim se trebamo povezati i Onaj na koga upućuje prava duhovnost.