„Izgovarati riječi zahvalnosti pristojno je i ugodno, djelovati sa zahvalnošću velikodušno je i plemenito, ali živjeti zahvalnost isto je što i dotaknuti Raj” – Johannes A. Gaertner
Postoje dva dokazano djelotvorna načina kako u bilo kojem trenutku, a posebice u teškim situacijama možete preokrenuti svoj život nabolje. Radi se o opraštanju sebi i drugima, o čemu je bilo riječi u prethodnom nastavku, i zahvalnosti. Bez zahvalnosti nema sreće i zadovoljstva. Umijeće življenja je u stvari zahvaljivanje za život i sve ono što nam donosi. Poticanje i promocija zahvalnosti sastavnica su svih velikih religija i vjerskih tradicija. Prema Immanuelu Kantu nezahvalnost je suština, esencija zla.
Jesu li ljudi u osnovi zahvalni ili nezahvalni?
Ovo pitanje povezano je s drugim fundamentalnim pitanjima: Jesu li ljudi u osnovi dobri ili zli, altruistični ili egoistični? Dobri ljudi su u načelu zahvalni ljudi, a zahvalni ljudi su u načelu altruistični. I obrnuto zahvalni ljudi su dobri ljudi, a dobri ljudi su altruistični. Obično se kaže da svi znaju što je to zahvalnost i kako se osjećamo kad nam netko učini nešto dobro, nešto što želimo, kada dobijemo neki dar. Zahvalnost se počinje oblikovati ka instinktivna i spontana reakcija na neko dobro koja se vremenom razvija u crtu ličnosti i moralnu vrlinu. Međutim, kod nekih osoba ova vrlina ličnosti se ne razvije dovoljno. Tako su primjerice narcisoidne osobe nesposobne za istinsku zahvalnost.
Zahvalnost može biti emocionalna reakcija na dar, crta ličnost, moralna vrlina, ali i više od toga duhovno iskustvo i proaktivno životno stajalište koje svatko može izabrati ako želi stvoriti bolji život sebi i drugima. Zahvalnost je osjećaj koji prati primanje dara, neovisno o tome je li dar zaslužen ili nije, je li konkretan predmet ili je apstraktna gesta pažnje i ljubaznosti. Prema Robertu A. Emmonsu i Joanni Hill prirodna zahvalnost sastoji se u zahvaljivanju na dobru koje je netko primio, a duhovna zahvalnost temelji se na Božjoj dobroti bez obzira na to jesmo li ili nismo nešto dobili. Drugim riječima zahvalnost može biti emocionalna reakcija, ali i duhovno životno stajalište i mistično iskustvo. Bit molitve u sve tri velike monoteističke religije, judaizmu, kršćanstvu i islamu, nije u tome da se nešto traži od Boga, nego da se iskazuje vječna zahvalnost i da se Bog slavi zbog života i milosti. Bogu treba iskazivati zahvalnost i za našu sposobnost da osjećamo zahvalnost. Zahvalnost u duhovnom smislu zapravo znači svjesnost o vrijednosti života.
Sve se u životu događa s razlogom: Da bismo mogli biti zahvalni za život, rast i razvoj
„Najvažnije je biti na svemu zahvalan. Onaj koji je to naučio zna što znači živjeti. Razotkrio je cijelu životnu zagonetku. Biti zahvalan na svemu” – Albert Schweitzer
Sljedbenici filozofije zahvalnosti tvrde da se na sve što nam se događa u životu, pa i na bolest, nesreću, težak gubitak, treba gledati kao na dar. Prema M. Kirshenbaum (2004) deset je sljedećih razloga za sve što nam se događa u životu: 1. da imamo istinski doživljaj pripadnosti i osjećamo se u svojemu svijetu istinski dobro kao kod kuće, 2. da u potpunosti prihvatimo sebe; 3. da shvatimo da se možemo osloboditi strahova koji nas sputavaju; 4. da steknemo sposobnost opraštanja, 5. da otkrijemo svoje istinske talente; 6. da otkrijemo istinsku ljubav; 7. da postanemo jači: 8. da naučimo uživati i radovati se životu; 9. da naučimo živjeti s osjećajem da imamo određenu misiju i svrhu u životu; 10. da postanemo istinski dobre osobe. Za kršćane životni križevi su dar koji se treba nositi sa zahvalnošću. U dobru je lako osjećati zahvalnost i to može svatko. Duhovnost nam i u nevolji omogućuje prakticiranje zahvalnosti za ono što imamo što nam omogućuje da postanemo još bolji, snažniji, mudriji, uspješniji. Vjernici u nevoljama imaju najdublji osjećaj Božije blizine i prisutnosti kad istinska molitva uvijek uključuje zahvalnost.
Zahvalnost je radost življenja i put do sreće
Duhovni zakon zahvalnosti nam govori kako će se naše zadovoljstvo i sreća uvećati ako prakticiramo zahvalnost. Nezahvalnost zamagljuje dobrotu i umanjuje radost življenja i komunikacije s drugima. Ako naše životne okolnosti dovode do sreće i radosti, tada izražavanje zahvalnosti potiče na još veću radost i sreću. Kada smo u nepovoljnim životnim situacijama izražavanje zahvalnosti u prvi plan stavlja pozitivno mišljenje kojim možemo prevladati stara vjerovanja i potaknuti oblikovanje novoga ja. Zahvalnost nam omogućuje da živimo u miroljubivom, vedrom i kreativnom stanju duha, a na svoj paradoksalan i neuhvatljiv način otvara vrata i mnogim drugim duhovnim darovima. Prema G.K. Chesterstonu, jednom od najplodnijih autora u prošlom stoljeću, mjerilo ili test svake sreće je zahvalnost.
Zahvalnost nas povezuje sa svijetom oko nas
Duhovnost se izražava i kroz zahvalnost. Naime, zahvalnost je važna sastavnica duhovnosti koja nas povezuje s nečim većim od nas. Istraživanja pokazuju kako zahvalnost gradi i jača društvene veze i prijateljstvo potičući ljude da žive u miru i skladu. Zahvalnost je duhovno iskustvo i kanal koji vodi do spokoja i razumijevanja, koji nas povezuje s drugim ljudima i svim živim bićima. Izražavajući zahvalnost zračimo pozitivnu energiju koja nam se vraća u krasnim iskustvima s drugima jer je energija zahvalnosti vrlo moćna privlačna sila. Prema rimskom filozofu Ciceronu zahvalnost nije samo najveća od svih vrlina, nego je i roditeljica svih drugih vrlina.
Zahvalnost je povezana s duhovnim zdravljem
„Tko god svojom voljom zahvaljuje Bogu i sam postaje bogat”
– Albert Schweitzer
Jedna od najvećih zapreka doživljavanju punoće i radosti življenja jest u nezahvalnosti. Često zbog ludog tempa života nemamo vremena za tišinu i razmišljanje o blagoslovima života. Kvaliteta našega života ovisi o onome na što usmjeravamo svoju pozornost i svoje misli. Duhovno zdrava osoba je blagoslovljena zato što može sa zahvalnošću učiti, rasti, voljeti, opraštati, stvarati, dijeliti i pomagati drugima. Znati zahvaljivati znači znati se usmjeravati na ono što je dobro u životu, a mjera je i duhovnog i duševnog zdravlja sklonost pronalaženju dobra u sebi i oko sebe. Zahvalnost je duhovni stav i način postojanja koji iscjeljuje i dušu i tijelo.
Zahvalna razmatranja i dnevnik zahvalnosti mogu značajno poboljšati kvalitetu našega života i zdravlja. Zahvalnost i zahvaljivanje uzdižu nas na višu razinu svijesti koja je povezana s boljim životom. „Hvala Ti, Bože, za svu dobrotu i darove” je iskaz koji kad se ponavlja na čudesne načine može aktivirati kreativne potencijale i snagu. Kad smo zahvalni za ono što imamo, zahvalnost za život, njegove lekcije i darove umnožava dobro u našim životima. Istraživanja pokazuju da zahvalni ljudi lakše dobivaju podršku drugih ljudi, bolje se snalaze u životu, zdraviji su i društveno prilagodljiviji. Prema Robertu A. Emmonsu i Joanni Hill „budite zahvalni i doživjet ćete radost, sreću i ispunjenost. Ljudi koji su svjesni božanske prisutnosti, češće i dulje se dive ljepoti koja ih okružuje i svjesniji su dobrote i darova koji im se nude.
Prof. dr. Miro Jakovljević, Izvor; www.promente.hr
