Jedini preživjeli član brodoloma našao se na malenom, nenaseljenom otoku.
Žarko se molio Bogu da ga spasi i svaki dan bi gledao na horizont
nailazi li netko da mu pomogne ali izgledalo je da se ništa ne događa.
Umoren od očekivanja počeo je graditi malu kolibu kako bi se imao gdje skloniti od nevremena.
Ali jednog dana, kad je otišao tražiti nešto za jelo – na povratku u svoju kolibu primjeti da se iz njegove kolibe uzdiže veliki dim prema nebu.
Sad je opet sve izgubljeno, činilo mu se. Bio je strašno tužan i ljut.
„Bože“, viknuo je, „kako si mi ovo mogao učiniti?“
Rano, sljedećeg dana, probudio ga zvuk brodskog motora koji se približavao otoku.
Ljudi su došli kako bi ga spasili.
„Ali…“ upita ih, „kako ste znali da sam tu?“
„Vidjeli smo tvoje dimne signale!“ – odgovore oni.
