Vojnici ga odvedu u unutarnjost dvora, to jest u pretorij, pa sazovu cijelu četu i zaogrnu ga grimizom; spletu trnov vijenac i stave mu na glavu te ga stanu pozdravljati: »Zdravo, kralju židovski!« I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu mu se prigibajući koljena. A pošto ga izrugaše, svukoše mu grimiz i obukoše mu njegove haljine. (Mt 15, 16-19)
Razmišljat ćemo o slici trnove krune u Markovom izvještaju muke Gospodnje. Slika krunjenja trnovim vijencem, tj. krunom, pomaže nam shvatiti narav Isusova kraljevstva, ali i Isusa kao Svevladara. U ovoj slici je jasno da je Isus izručen na milost i nemilost vojnika, koji su slika vlasti ovoga svijeta. Ta vlast se pokazuje okrutnom i moćnom, a pojedinac je pred njom naoko nemoćan. Vojnici svojim ponašanjem pokazuju što misle o kraljevanju koje Isus nudi svijetu: to je kraljevanje za slabiće i njemu se može slobodno izrugivati. Oni tako i čine. Izruguju se takvome kralju i njegovome kraljevanju, daju mu podrugljive znakove vlasti – grimiz i krunu. Iako se može činiti da je ova slika, ovaj događaj izrugivanja, znak da je Bog nemoćan zaustaviti zlo i moć ovoga svijeta, ono što je zapravo na stvari jest Božje pokazivanje nemoćnosti ovozemaljske vlasti. Naime, iako vojnici muče Isusa i izruguju se njegovom kraljevanju, Bog će tog istog Isusa izbaviti od smrti. Isus je uskrsnuo i time pokazao da je On istinski Kralj i Vladar nad životom i smrti.
Važno je naglasiti još jednu stvar: evanđelja ne donose izvješća o bičevanju, nego ga samo spominju. Tako čine stoga što im nije želja istaknuti samo mučenje, nego poruku i smisao te muke, a u tom kontekstu slika krunjenja trnjem igra važnu ulogu u razumijevanju Isusovog lika.
No, kako tu sliku učiniti aktualnom danas? Smatram da se u ovoj slici krije i slika kršćanskoga života. Uvijek mi na um dolazi Petrova poslanica koja kaže da je Isus svijetom prošao čineći dobro. Činio je dobro, a čini se da je kruna tog njegovog djelovanja – trnova. On, koji je Pravednik, nepravedno je osuđen. On koji je Dobro samo, podnio je toliko zla. Čini mi se da i nama slika trnovog vijenca stoji kao upozorenje da nas život neće uvijek nagraditi za dobro koje učinimo. Dapače! Ipak to ne znači da ne trebamo činiti dobro, to ne znači da na ulazu u Jeruzalem trebamo skrenuti na lakši put. Slika vijenca stoji pred nama osvijetljena svjetlom Uskrsa. Unatoč tome što se može činiti da je trnov vijenac kruna našega truda i početak puta prema Gologoti, vjerujući u uskrsnuće mi ustrajemo na odabranome putu putu nasljedovanja istinskoga Kralja.
Hvala ti Gospodine što si bio ponizan kralj. Hvala ti što si se predao u naše ruke da bi nas spasio. Oprosti nam što hlepimo za moći ovog svijeta zaboravljajući da je prava moć u slabosti. Oprosti mi što za sebe ne želim krunu od trnja da me ponizi, nego tražim krunu od zlata koja bi me odvukla od tebe.
Gospodine, daj nam snage da nosimo i podnosimo križeve koje nam stavljaš na pleća. Ti koji si okrunjen trnovom krunom, ne daj da odustanemo od Tebe kada se osjetimo odbačenima. Molim te da ja, trn u tvojoj kruni, budem spreman prihvatiti volju tvoju. Daj da te prepoznamo kao svoga kralja i da obasjanim svjetlom tvoga uskrsnuća podnosimo poruge ovoga svijeta.
Učini nas spremnima ljubiti do kraja kao što si Ti ljubio.
fra Luka Baković, Izvor: http://fra3.net
