Sveti Dizma je dijete jedne lopovske obitelji. Njegov spomendan slavi se 25. ožujka. U bijegu za Egipat susreli Svetu Obitelj u Kairu. Bunar za vodu koju je Majka Božja koristila za svoje Dijete Isusa postao je poznat kao čudotvoran. Mnogi su bolesnici dolazili tu po vodu i ozdravljali. Po tu vodu su došli Dizmini roditelji i dali svom bolesnom dječaku Dizma – i ozdravio je.
Prošlo je mnogo godina. Dizma se ponovno vratio sa roditeljima u Izrael. Tu je upao u loše društvo. Razbojnik i lopov Gizma uputio je Dizmu kako da krade. Tako je Dizma posta sve pokvareniji, ali nije bio nasilan.
Na brdu Kalvariji Dizma se divbio Isusovoj strpljivosti i nježnosti. On je prepoznao u Isusu Raspetome obečanog Mesiju. On na križu brani Isusa od napadaja i uvreda Isusu sa lijeve strane razbojnika Gizme. Evo kako je to prema svjedočanstvima zapisao Sveti Luka:
“Jedan od obješenih zločinaca pogrđivao je Isusa: ‘ Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!’
A drugi ovoga prekoravaše: ‘Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a On – On ništa opako ne učini.’
Onda reče: ‘Isuse, sjeti me se kada dođeš u Kraljevstvo svoje!’
A Isus će mu: ‘Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa Mnom u Raju!’ ” ( Lk 23,39-43 )
U riječima dobrog razbojnika jasno se nazrijeva kajanje, osuda svih njegovih zlih čina, primanje kazne kao zadovoljštine za počinjene nepravde, vjera u Isusa Krista, Gospodina i Kralja, koji ima kraljevstvo. Takvo kajanje pribavilo mu je od Isusa ne samo oproštenje, već i svečanu kanonizaciju, jer Isus mu jamči da će ući u njegovo kraljevstvo, a tamo ulaze sveti. Isus ga je opravdao za svetost i osposobio za ulazak u Božje kraljevstvo.
Evanđelje nam o dobrom razbojniku više ništa ne pripovijeda, no unatoč tome on je u carstvu svetih postao vrlo popularna ličnost. Njega jednako uzvisuju kako istočni tako i zapadni sveti Oci. Čujmo bar neke!
Sv. Augustin: “Apostoli su se pokolebali u vjeri u Isusa Krista, iako su vidjeli da je uskrisivao mrtve. Dobri razbojnik ga je vidio kako visi na križu i povjerovao u njega kao u Boga.”
Sv. Leon Veliki: “Dizma (tako nazivaju dobrog razbojnika apokrifna Evanđelja) nije vidio čudesa koja je Gospodin učinio za života; nije mogao vidjeti ni ona što ih je učinio poslije smrti. Pa ipak je sudruga u patnji priznao za svoga Gospodina. U krivcu koji umire s njime zaziva svoga Spasitelja.”
Sv. Ivan Zlatousti: “Dok svećenici i narod jednoglasno kažu da je Krist zločinac, Dizma Ga proglašuje nevinim i svetim. Dok Ga svi zlostavljaju kao roba, on Ga naviješta kao Gospodina. Dok Ga svi napadaju kao najgoreg između ljudi, dotle Mu se on obraća kao svome Bogu. Svi hule na Isusa, samo Ga Dizma brani. Svi Ga preziru, samo Ga on hvali. Svi Ga optužuju, samo Ga on proglašava nevinim.”
Sveti Ciprijan ide čak tako daleko da dobrog razbojnika naziva “mučenikom i krštenim u svojoj krvi, dok ispovijeda Kristovo božanstvo”.
Evo i čitav niz raznih časnih naslova, kojima sveti Oci nazivaju dobrog razbojnika. Oni ga nazivaju: prijatelj Isusa Krista, sudrug Njegova mučeništva, optužitelj Njegovih mučitelja, čuvar raja, evanđelist Isusa Krista, Gospodinov prorok i odvjetnik, koji Ga naviješta i brani od napadaja, prvina Isusova križa, Isusov pobočnik, orao koji leti u nebo.
Dobroga razbojnika štuju mnoga mjesta kao svoga zaštitnika. Ponajbolji slikari ovjekovječili su ga svojim slikarijama.
Papa Siksto V. dopustio je redu mercedarijevaca da liturgijskom službom časte dobrog razbojnika kao priznavaoca. Svi u dobrome razbojniku vide primjer savršenog pokajanja, koje briše grijehe, a zazivaju ga i osuđenici na smrt.
Izvor: www.sveci.net/
