Ljubav je jača od smrti
Lako je voljeti ljude koji vam se sviđaju, to može gotovo svatko. Ali kako „ljubiti svoje neprijatelje, činiti dobro onima koji vas mrze, blagoslivljati one koji vas proklinju i moliti se za one koji vas klevetaju” što nam sugerira Evanđelje (Luka 6,27-28). Mnogima se to čini kao utopija, nekima kao „bajka za naivne”, drugima kao lijepa iluzija… Međutim, u duhovnoj dimenziji i ono što se čini nemogućim, postaje stvarnost zahvaljujući bezuvjetnoj, univerzalnoj Božanskoj ljubavi.
Duhovnost u sebi sadrži univerzalnu, autentičnu, genuinu, bezuvjetnu, kreativnu ljubav koja oplemenjuje, prosvjetljuje, povezuje, gradi, stvara i podržava život.
Predodžba o ljubavi: Je li ljubav najljepša laž na svijetu?
„Kad…ljubav ne bih imao, bio bih kao mjed koji zveči ili praporac koji ječi”Apostol Pavao
Ljubav je jedna od najvažnijih emocija i psiholoških potreba koja se nalazi u temeljima života i njegova smisla. Ljubav i osjećaj pripadnosti bitno određuju naše zdravlje, naše ponašanje, osjećaj dobrobiti i blagostanja, kvalitetu odnosa s drugim ljudima. Primarna lekcija u životu jest naučiti voljeti jer je umijeće ljubavi važna sastavnica sreće i duševnog zdravlja. Međutim, riječ ljubav koristi se da opiše mnoštvo raznovrsnih osjećaja, odnosa i ponašanja tako da nije sve ljubav što se naziva ljubavlju, te da su mnogi zaboravili što je to autentična ljubav. Katkada mislimo da nekoga volimo, a zapravo volimo ono što očekujemo da bi nam ta osoba mogla dati. Drugim riječima mi volimo u skladu s našim predodžbama i vjerovanjima o pravoj ljubavi. Nažalost, mnogi misle kako prava ljubav i ne postoji, da je to samo najljepša laž na svijetu, a prava je istina da postoje samo različiti interesi koji pokreću ljude i upravljaju njihovim ponašanjem. O tome nam najbolje svjedoče naši političari čija prijateljstva imaju vrlo kratak rok trajanja. Obično oni koji vjeruju da prava ljubav ne postoji nikada je i ne nađu, jer tako potvrđuju svoje bazično vjerovanje.
Predodžba o ljubavi je sustav svjesnih i nesvjesnih vjerovanja o tomu postoji li istinska ljubav ili ne, što ljubav jest, a što nije, odnosno kakva ljubav treba biti da bi bila prava. Svaka osoba voli u skladu sa svojom predodžbom o ljubavi koja je rezultat učenja i ranijih životnih i ljubavnih, bilo osobnih bilo tuđih iskustava. Isto tako svaka osoba želi biti voljena u skladu sa svojom predodžbom o pravoj ljubavi. Iskrivljene, fragmentirane, jednodimenzionalne i disfunkcionalne ideje i predodžbe o ljubavi mogu dovesti do tragičnih posljedica. Mnogi ljubavni jadi i katastrofe posljedica su krivog vjerovanja o tomu što je to prava ljubav. Pogrešno je vjerovanje «Ljubav je najvažnija, bez nje život nema smisla» ako se pri tom samo misli na erotsku ljubav, na ljubav prema seksualnom i životnom partneru. Takva ljubav je strast, a za neke ljude život bez strasti je prazan, besmislen, bezvrijedan, što je opasna distorzija realiteta koja se nerijetko skupo plaća samoubojstvom.
Psihološka dimenzija: Je li ljubav samo najljepša emocija?
„Nemojte se pretvarati da ljubite druge. Ljubite ih istinski” Rimljanima 12:9
Po mišljenju mnogih ljubav je najljepša, najjača i najvažnija emocija. U psihologijskom kontekstu ljubav predstavlja kompleksnu i temeljno integriranu emociju koja uključuje jaku privrženost, osjećaj raznježenosti i ugodne senzacije u prisustvu voljenog objekta, te posvećenost dobrobiti voljenog objekta. Stari Grci su razlikovali tri vrste ljubavi: eros, filia i agape. Eros je strastvena ljubav, filia prijateljska ljubav, a agape božanska ljubav koja je bezuvjetna. Ljubav se može očitovati kao ljubav prema Bogu, prirodi, sebi i drugima: prema roditeljima, djeci, prijateljima, susjedima, suradnicima na poslu ili kolegama u školi, prema domovini…
Obično razlikujemo uvjetovanu i bezuvjetnu ljubav. Uvjetovana ljubav sadrži ograničenja kada, koga i pod kojim uvjetima se može voljeti. Neke osobe vole samo pod određenim uvjetima, a kad ti uvjeti nisu zadovoljeni ili kad prestanu biti poštovani, onda prestaju iskazivati svoju ljubav. Njihova ljubav je uvjetovana određenim očekivanjima, interesima i ciljevima. Bezuvjetna ljubav je ljubav sama po sebi koja nema uvjeta niti unaprijed postavljenih planova i ciljeva ni sa sobom ni sa partnerom. S ovom ljubavi sebe i drugog prihvaćamo kakvi jesmo, sebi želimo svoju, a drugome njegovu sreću, uvažavamo i svoje i potrebe i želje drugoga. Sve što se događa koristi u obostranom interesu. Bezuvjetna ljubav je prihvaćajuća, tolerantna, krativna, djelotvorna, obogaćujuća, pomažuća, usrećujuća, fleksibilna, zaštitnička, puna razumijevanja. Sposobnost za bezuvjetnu ljubav odražava stupanj duhovnog razvoja.
Ljubav treba razlikovati od zaljubljenosti koja predstavlja vrlo intenzivan, ali najčešće kratkotrajan i prolazan emocionalni doživljaj ograničenog trajanja. Obilježja zaljubljenosti su selektivno opažanje, krajnje subjektivno tumačenje i nekritično iskrivljavanje stvarnosti, te ograničenost slobodnog odlučivanja kao i isključivanje trećeg i simbiotsko stapanje s voljenom osobom ili objektom. Zaljubljenost se katkada hrani zabranama, otporima i preprekama od strane okoline. Zaljubljenost vrlo često puca kao balon kad se prepuše, ali se katkada može pretočiti i u ljubav, u istinsko voljenje partnera. Ne postoji vječna zaljubljenost. Postoji samo vječna ljubav u koju se mora stalno ulagati, a na žalost mnogi to ne znaju.
Prema Erichu Frommu važno je razlikovati „ljubav kao odnos prema određenoj osobi” i osobama (ljubav prema bliskoj osobi), odnosno određenim objektima i „ljubav kao orijentaciju bića prema svijetu u cjelini” (ljubav prema bližnjemu). Drugim riječima, možemo govoriti o emocionalnoj i duhovnoj razini ljubavi. Na duhovnoj razini ljubav ne očekuje i ne zahtijeva ništa za uzvrat, jer je ona sama po sebi svoj razlog postojanja i zato je slobodna. Prema nekim mišljenjima ako volimo samo na emocionalnoj razini onda uvijek očekujemo nešto za uzvrat pa se radi o uvjetovanoj ljubavi pri čemu smo robovi svojih emocija. Duhovnost nam omogućuje veću slobodu izbora tako da ne moramo biti lutke na koncu naših emocija i statisti u sklopu neke sapunice, plitke komedije ili duboke tragedije.
Duhovna dimenzija: ljubav je put, snaga i cilj
„Bog je ljubav, i tko ostaje u ljubavi u Bogu ostaje, i Bog ostaje u njemu” I Ivanova poslanica 4,16
Ljubav ima različito značenje za različite ljude, jednima je svetinja, a drugima beznačajna iluzija. Važna je činjenica da ljubav spaja duhovnu i teološku perspektivu s psihološkim razumijevanjem ljudske prirode. U duhovnoj dimenziji ljubav je put, snaga i cilj, ona je dio našega duhovnog bića, ona je ljudski specificum, naša bit, ono božansko u nama. Ona je bezuvjetna i sveobuhvatna, prihvaća čak i kad ne odobrava, ona je životna, ona nas duhovno hrani. Nažalost, mnogi misle da ljubav ne postoji ili da je to samo prolazna emocija. Ljubav ne sačinjavaju samo osjećaji, oni je prate, ali je ljubav nešto više, životni stav i izbor. Ljubav je «put» (1 Kor 12,31) koji uključuje naše moralno djelovanje, naše moralne stavove i osjećaje. Ona je temeljna kršćanska vrednota i bit kršćanstva, bez nje kršćanin ne čini ništa što vrijedi, ne stječe ništa za sebe i ne vrijedi ništa (Marcelić J.: Plodovi duha. Župni ured Jelsa na Hvaru, 1991). Ljubav u kršćanskom duhu je «velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi; ljubav nikad ne prestaje» (1 Kor 12, 31).
Ljubav je velikodušna što znači da uvijek duhovno oplemenjuje i uzdiže onoga koji voli iznad svih banalnosti svakodnevnog života. Ljubav je dobrostiva, dakle pomažuća i usmjerena uvijek na dobro. Voljeti nekoga znači željeti i težiti da toj osobi bude dobro. Ljubav je milosrdno prihvaćanje i poštivanje sebe i drugih, a to znači ponašati se i odnositi se spram sebe i drugih sa suosjećanjem, pažnjom, toplinom i razumijevanjem. Koliko možemo prihvatiti sebe i druge bez osude i odbacivanja jest mjera do koje volimo. Ljubav se ne hvasta, što znači da je ponizna, ne razmeće se svojim učincima i svojom veličinom, isključuje sujetu i taštinu. Ljubav se ne nadima, drugim riječima nije ohola, isključuje napuhanost svojom veličinom, spušta se i na razinu drugoga, makar najnižega da ga uzvisi. Ljubav nije nepristojna, izbjegava sve ono što bi moglo povrijediti drugoga, omogućuje znanje o onome što je primjereno situaciji. Ljubav ne traži svoje, što znači da isključuje sebičnost, ne traži ništa zauzvrat, isključuje trgovačku dimenziju, jer nagrada za dobro djelo je u samom činjenju dobroga djela iz ljubavi. Ljubav nije razdražljiva, ona je uvijek miroljubiva, isključuje agresivnost jer se temelji na velikodušnosti, dobroti, strpljivosti, uslužnosti, asertivnosti i zajedničkoj dobrobiti. Ljubav ne pamti zlo, dakle ona prašta, ljubi i neprijatelja, a ne prosuđuje bližnjega prema zlu koje je u njemu, nego prema potencijalima za dobro. Ljubav se ne raduje nepravdi, a raduje se istini. Ona se ne veseli nepravdi, čak kad je nanesena i neprijateljima, a veseli se istini da nas može osloboditi od sputavanja i tiranije laži. Ljubav sve pokriva (panta stegei), što znači da štiti i čuva od zla u sebi i oko sebe. Ljubav sve vjeruje (panta pisteuei), drugim riječima uvijek potiče na dobro, da se svatko uvijek u bilo kojem trenutku može okrenuti prema dobru, ma koliko da je zastranio, te da postoji izlaz i kada ga se ne vidi. Ljubav se svemu nada (panta elpizei).
Život je mnogo bogatiji, svrhovitiji i kreativniji ako odaberemo bezuvjetnu ljubav kao temelj svoje životne filozofije, kao moralno načelo koje nas vodi kroz život. Bezuvjetna ljubav je povezana s razvojem moralne svijesti da je sve međusobno povezano i da nismo izolirane i neovisne jedinke nego da smo dio veće cjeline i nekog višeg smisla.
„Ne može preživjeti ono što nema temelje u ljubavi”
Ovo je upozorenje iz jednog ranog kršćanskog rukopisa koji dalje kaže da ljubav „dokida razdor, ublažava plamen mržnje, iznova uspostavlja mir u svijetu i okuplja razdvojene, ispravlja nepravdu, pomaže svima i ne vrijeđa nikoga; i tko tako zatraži njezinu pomoć, neće se bojati nikakvog budućeg zla, nego će pronaći sigurnost i steći vječni mir” (John Marks Templeton: Knjiga životnih zakona iz cijelog svijeta – 200 vječnih duhovnih načela. Mozaik knjiga, Zagreb, 1999.).
Ljubav je, zasigurno, najljepše, najjače i najvažnije osjećanje. Ona daje smisao i ljepotu našemu životu, potiče nas na aktivnost, osigurava snagu da izdržimo, ona je i najljepši začin našemu životu. Ali ona je i više od toga, ona je naš izbor, naša životna filozofija, naš duhovni put, snaga i cilj. Ljubav je moćna sila koja u život unosi smisao, radost, sreću, sklad i izlječenje. Kada univerzalna i bezuvjetna ljubav pulsira kroz naše tijelo, um i dušu, otvara se transpersonalna dimenzija našega bića koja nas povezuje s našim istinskim životnim poslanjem i usmjerava nas prema autentičnim životnim ciljevima. Kroz bezuvjetnu ljubav mijenjamo sebe, ali i svijet oko nas gradeći civilizaciju ljubavi. „Vjerujem u sunce, čak i kad ne sja; vjerujem u ljubav, čak i kad se ne pokazuje; vjerujem u Boga, čak i kada šuti” urezala je nepoznata žrtva holokausta u podrumski zid (prema Siegel BS: Ljubav, medicina, čuda, Krijesnica, Zagreb, 2012.)
Mala vježba
Udobno se smjestite… Sklopite oči…Udahnite duboko i izdahnite polako nekoliko puta… Neka se vaše tijelo, um i emocije umire… Zamislite neko mirno jezero… ili rijeku koja mirno teče… Zamislite potpuni mir…
Kad budete spremni počnite razmišljati o značenju ljubavi… bezuvjetne… Božanske ljubavi. Neka vaš um bude otvoren za sve njihove aspekte i značenja… Razmislite o svojemu iskustvu ljubavi i svrhe života… … Što vas čini sretnim/om? Što vam pruža radost? Kako često doživljavate trenutke istinske ljubavi? Kako znate kad ste voljeni? Kakav osjećaj u vama prati pomisao na pravu ljubav… i pravu svrhu života ?… Promatrajte ih iz različitih kutova… Možda vam unutarnji glas nešto govori… ili se možda pojavila neka slika pred vašim unutranjim očima… Što vama znači ljubav?… Sjetite se nekih vrhunskih iskustava iz vašega života… Sjetite se nečega što je u vama izazivalo uzvišene osjećaje…kad ste bili sretni što ste živi… Kako vam izgleda vaša ljubav u budućnosti?… Za što vrijedi živjeti?… Imate li snove? Kako sebe možete najbolje ostvariti?
Mnogi ljudi bezuvjetnu ljubav doživljavaju kao nemoguću,… kao daleku ideju koju ne mogu ili ne znaju ostvariti. Bezuvjetna ljubav ne dolazi odjednom… ona počinje kao misao… ideja… želja …sada i ovdje… i raste korak po korak… sa svakim dobrim djelom… kad pomognete nekom ne tražeći ništa za uzvrat … kad je za vas najveća nagrada u dobrom djelu… u ljubavi samoj po sebi … ljubav nam je dana da bi je dijelili s drugima… da budemo blagoslov drugima… zamislite kako vas osjećaj ljubavi ispunjava i povezuje s bližnjima… cijelom domovinom… cijelim svijetom… neka istinska ljubav bude s vama… neka se širi cijelim vašim bićem… da u potpunosti prihvatite sebe… da oprostite sebi… da cijenite sebe…da poštujete druge… da osjetite kako vas ljubav usklađuje…
Kada odlučite otvoriti oči… neka osjećaj bezuvjetne ljubavi i dalje bude s vama… prihvatite je kao nešto što je bit vaše duhovnosti… što nas povezuje s nečim većim od nas…kad god osjećate bezuvjetnu ljubav sjetite se da je to vaše „Božansko ja” jer „ Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi u Bogu ostaje, i Bog ostaje u njemu”.
prof. dr. Miro Jakovljević, Izvor: www.promente.hr
