Siromašni seljak, nakon što se veoma dugo zadržao na tržnici, sjetio se da nije sa sobom ponio molitvenik. Dio puta prolazio je kolima kroz šumu, i već se gotovo pomirio s činjenicom da će dan završiti bez molitve.
Onda moljaše na ovaj način: «Napravio sam, Gospodine, veliku glupost. Jutros sam krenuo od kuće bez mog molitvenika, a znaš da slabo pamtim i ne mogu sročiti nijednu jedinu molitvu. Ali evo što ću napraviti: Polako ću pet puta recitirati abecedu na čast Tebi koji poznaješ sve molitve. I Ti posloži slova na način kako je u molitvama kojih se ne mogu sjetiti.”
Gospodin na to reče svojim anđelima: «Od svih molitava koje sam danas čuo, ova je svakako najljepša, zato što je rođena iz jednostava i iskrena srca.»
Anthony de Mello