Torinsko platno naziv je za jednu od najpoznatijih kršćanskih relikvija, a koja predstavlja uzan komad lanenog platna na kojoj se može prepoznati obris muškog tijela. Ime je dobilo po Katedrali sv. Ivana Krstitelja u Torinu gdje se čuva.
Tkanina predstavljala pokrov u koji je bio zamotan Isus nakon smrti na križu. Svi se slažu da tu sliku nije moguće napraviti ni uz pomoć današnje tehnike. Neki neovisni novinari i znanstvenici od kojih su mnogi nevjernici su napravili sljedeći dokumentarni film.
– Ništa ne može opovrgnuti činjenicu da je platno proizvedeno u prvom stoljeću – izjavila je danas Mechtild Flury Lemberg, znanstvenica, stručnjakinja za tkanine koja je radila na obnovi Torinskog platna od 2002. godine. Način na koje je tkano platno i ostali detalji kao što su tanka vlakna tipična za ono doba, daju do znanja iz kojega je doba.
– To platno je stvarno ono za koje se po tradiciji drži da je u nj bio umotan Isus Krist prije negoli je polegnut u spilju u kojoj je pokopan – izjavila je Flury Lemberg dodavši da joj nije problem to kazati. Ne samo što je analizirala platno, tkano u obliku riblje kosti kao što je bio običaj onoga doba, već je i radila na njemu. Naime, nakon što je platno s otiskom lica za koje se držalo da je Isusovo, preživjelo požar u francuskom mjestu Chambéryju 1532. godine, obavljena je prva intervencija na njemu. Zapravo Sindona, kako se također naziva Sveto platno prema grčkoj riječi, jednostavno je stavljena na drugo platno. Sada su restauratori otklonili to podstavljeno platno te zašili rubove koji su izgorjeli u požaru. Nakon što su ti rubovi zašiveni i na taj način zaštićeni od mogućih razdvajanja vlakana, Torinsko platno je postavljeno na drugo. Osim toga očišćeni su dijelovi platna pa se sada jasnije vide mrlje koje je ostavila krv osobe pokrivene platnom.
Još 1978. analizirane su crvene mrlje na platnu i utvrđeno je da je riječ o ljudskoj krvi grupe AB. No bilo je onih koji nisu vjerovali tim analizama. Kada je 1988. napravljena analiza s ugljikom 14, koja je pokazala da bi platno trebalo biti iz razdoblja između 1260. i 1390., dakle 12 stoljeća poslije Isusove smrti, onda se “zaboravila” i analiza krvi. No, najnovija izučavanja govore da krvne grupe AB nije bilo u Europi do osmog stoljeća, a i nakon restauracije sada su vidljive i jasnije krvave mrlje koje je ostavila kruna od trnja na Isusovoj glavi. Rimljani nisu stavljali nikome osim Isusu krunu od trnja na glavu. Osim toga na Platnu je vidljiva i krvava mrlja kod rebara čovjekova obrisa, dakle tamo gdje ga je rimski centurion Cassio Longino probo kopljem.
Zašto je analiza ugljikom 14 pokazala da potječe iz 13. stoljeća? Pretpostavlja se kako je na analizu dan komadić platna koje je postavljeno ispod Sindone nakon požara ili da je Sveto platno doživjelo preinake od požara. Još jedna analiza, ona peludi na Platnu, pokazuje da je ono moglo biti iz Palestine i iz prvoga stoljeća. Švicarski znanstvenik Max Frei Sulzer na Platnu je otkrio pelud, prah više od 50 biljaka među kojima i onima koje se nalaze samo u Palestini. Osim toga, sada je rečeno da je prašina sa Sindone jednaka onoj na platnima egipatskih pogrebnih platna. Direktor međunarodnog centra za izučavanje Sindone Bruno Barberris drži da je čovjek “oslikan” na Platnu upravo Isus Krist. Mnogo toga je identičnoga s opisima Kristove smrti u evanđeljima.
Papi Ivanu Pavlu II. 1980. pokazano je Platno za koje je kazao: “Nijemi svjedok, ali istodobno toliko elokventan”.
Dakako, još ima mnogo toga što treba otkriti o tom platnu. Zna se da je iz Francuske stiglo u Torino, ali se ne zna kako je dospjelo u Francusku. Postoje tragovi i svjedočenja o platnu u Turskoj u 11. stoljeću. Pretpostavlja se da je tamo prebačeno iz Palestine. A kako je iz Turske došlo u Francusku? Jedna od pretpostavki je da su ga donijeli templari, ali to je druga priča koju još treba otkriti. Čini se da je sve više onih koji vjeruju da je u nj bio umotan Isus. Čovjek čiji su obrisi na platnu bio je visok oko 170 cm, što je bilo dosta iznad visine prosječnog muškarca u to vrijeme. Dakle, Isus je, prema dosdašnjim analizama, navodno imao krvnu grupu AB i bio je visok 170 cm.
Izvori: Wikipedija, Večernji list, Bitno.net
