Isus nikada nije molio da bi nekoga izliječio. Najteže ćete nekoga izliječiti molitvom. Jer molitva je znak da ti ne vjeruješ. Zato i moliš. Hoćeš Boga navesti da ipak posluša tebe. Ni apostoli nisu nikada liječili molitvom. Mi naprotiv kršćani stalno molimo, molimo i uništavamo ono bitno…
Isus kaže nemojte blebetati kao pogani. Nećete biti uslišani zbog mnoštva riječi koje izgovarate u molitvi. A mi upravo suprotno radimo.Izmolimo 3 krunice, 7 Očenaša Kad naučimo da Isus govori o vjeri a ne o molitvi onda ćemo biti dobri hagioasistenti. Kad molimo onda sumnjamo da ćemo dobiti. I onda hoćemo Boga prisiliti da nam nešto dadne. I redovito ne dobivamo ništa. Mnogo molitve nam zatvara vjeru. Evanđelje je prepuno tekstova o vjeri. A vjera je sigurna spoznaja da me Bog voli. Isus kaže kad molite vjerujte da ste već dobili ono što molite. I vjera je očekivanje da će dobro doći od Boga. Prvo, vjera je spoznaja da me netko voli. Drugo, vjera je sigurno očekivanje dobra. Treće, vjera je projekt. Ja u duhu već vidim što će se dogoditi. Isus pita slijepca Što hočeš da ti učinim? Slijepac ne kaže Ja sam slijep, nego kaže Da progledam. Isus mu kaže Progledaj. To što vjeruješ i kažeš to će ti biti. Mi moramo potpuno od A, B, C učiti moliti. Mi molimo poganski. Mi molimo previše i time ubijamo vjeru. Niječemo Isusove riječi.
Obratiti se znači povjerovati da te Isus voli. Gledati svoje zdravlje ili zdravlje pacijenta i tako ga izvući iz bolesti. Vjera je svemoguća, ne molitva. Kad bi danas naučili dobro moliti, čudesa bi bila normalna, realnost našeg života. Mi smo od molitve napravili idol. Nama je važno što smo molili.Molitve od svetaca, od sv.Brigite, od sv.Franje. Mi vjerujemo u riječi molitve, a ne u Boga kome se molimo. Molitva je susret s Bogom. Molitva je gledanje u njegove oči. Molitva je put do vjere, ako je prava molitva. Naše molitve nas naprosto odvode od vjere. Kad molimo devetnicu za nekog bolesnika,onda govorimo E kad bi Bog njega ozdravio. Mi molimo, a ne vjerujemo. Mi stavimo ruke na glavu ili rame bolesnika i onda molimo, a u sebi duboko osjećamo Od tog neće biti ništa. Molitve nas odvode od vjere, evanđelja i Isusa. Najteže je sa pobožnim đavlom. Đavao vas neće navesti na grijeh, nego nas zavodi na otpad od Boga. On će tražiti da puno molimo a u to ne vjerujemo. Da se svaki dan pričestimo, a odmah zaboravimo da je Isus u nama. On će te navesti da puno čitaš Sveto pismo a ništa ne razumiješ. Ili će tražiti da razmišljaš ali krivo. Više ti nije važan Bog kojem se moliš nego molitva koju moliš. To je najteži problem naše crkve. Zbog toga postoji ateizam. Kako je moguće toliko moliti a ništa ne dobivati. Ili Isus ne govori istinu ili mi ne činimo ono što on kaže. Jer on kaže Molite i dobit ćete. Mi molimo i ne dobivamo. I ostajemo dalje dobri kršćani.Tko tu laže?
On kaže kucajte i otvorit će vam se. Kad si zadnji put kucao? Znaš li koja su to vrata na koja se kuca. Isus je vrata. I on je put do Oca. I ako prihvatiš njegovu riječ čitavim srcem, to je kucanje na njegova vrata. Isuse, ti si rekao i ja ti vjerujem. On je rekao tražite. Tražiti znači ići na sve strane kao da si nešto izgubio. A mi na njegovu riječ Molite i tražite i kucajte uvijek izmolimo molitvu. I očekujemo od molitve rezultat.A ne od Gospodina. To je teška bolest naše crkve. I kao što smo rekli da je opasno biti dobar vjernik, jer dobri vjernici ne vjeruju u evanđelje nego u svoju dobrotu, iako je jasno da je samo Bog dobar. Opasno je biti kršćanin. Kršćanin ne vjeruje u evanđelje. Kršćanin, to je jedan kulturološki pojam i stvarnost. Od sto krštenih kršćana 10 ili 15 ide u crkvu. A od njih sto možda samo dvojica koji zaista vjeruju u evanđelje. I zato se kršćani moraju evangelizirati. Treba crkvu reevangelizirati. Međugorje nije tu da bismo mi bili takvi kakvi jesmo, nego da mjenjamo svoj mentalitet. Da mjenjamo prema evanđelju svoj život. Kršćani trebaju prestati biti kršćani i postati Isusovi učenici. Bit Isusovih vjernika je obrat, obraćenje.
Kršćanin je ponizan kao sv.Petar. I on viče: Idi Gospodine ja sam čovjek grešnik. A Isus kaže Ajde za mnom Petre, lovit češ ljude. Kršćani su kao Petar dobri pa kažu Isusu Ti nesmiješ ići na križ i trpjeti. A Isus im odgovara Odlazi od mene sotono.Jer ti ne misliš kao Bog nego kao svijet. Kršćani se stalno busaju u prsa da će oni biti vjerni do kraja Isusu. A onda već u uredu ili u javnosti kažu Ne, nisam ga nikada poznavao. To je bio Petar,prvi papa. Ali tek onda kad je sve to promjenio, kad je shvatio da je grešnik ali ga Isus oslobađa od grijeha.Kad je prihvatio da isus treba umrijeti jer će uskrsnuti , da je to put a ne kako Petar misli.Tek kad je vidio da ne branimo mi Isusa, nego Isus brani nas. Mi živimo suprotno od evanđelja a smatramo se kršćanima. Bit hagioterapijskog zdravlja je obraćenje. Naše gledanje života je bolesno. Isusovo gledanje je savršeno zdravo. Evanđelje je apoteka za duhovno zdravlje.Ne tvoja privatna religioznost. Tvoja slika Boga te ubija. Uzmi Isusa i njegovu sliku o Ocu.Ja i Otac smo jedno.Otac je u meni i ja u njemu.Tko di mene, vidi i Oca. Čitajte Matej 5, 6,7 poglavlje. Lako je obratiti ateista.Teško je obratiti vjernike kršćane. Jer kršćani imaju prepuno navika, i imaju previše uzaludnih molitava iza sebe.
Izvor: BOOK
