U našem uzajamnom ljudskom opraštanju pokazuje se Isusova ljubav prema nama u našim životima, jer opraštajući jedni drugima činimo upravo ono što je sam Isus činio nama.
Nema pravog duhovnog života izvan ljubavi Kristove. Posjedujemo duhovni život samo zato jer nas On voli. Duhovni život se sastoji u primanju dara Duha Svetoga i njegove ljubavi, jer je Presveto srce Isusovo u svojoj ljubavi htjelo da živimo po njegovom Duhu – istom Duhu koji proizlazi iz Riječi i od Oca i koji je Isusova ljubav prema Ocu.
Spoznamo li kolikom nas ljubavlju ljubi Isus, nikada se nećemo bojati pristupiti mu u svoj svojoj bijedi, slabostima, duhovnim jadima i nemoćima. Uistinu, ako razumijemo pravu prirodu njegove ljubavi prema nama, onda ćemo radije htjeti doći k njemu siromašni i bespomoćni. Nikada nećemo biti posramljeni svojom oskudicom. Oskudica je naša prednost kada nemamo što tražiti doli milost. Možemo biti radosni zbog svoje bespomoćnosti kada uistinu povjerujemo kako je Njegova snaga savršeno ispunjena u našoj nemoći.
Najjasniji znak da smo duhovno spoznali Božju ljubav prema nama jest cijenjenje vlastite slabosti u svjetlu njegove bezgranične milosti.
Moramo voljeti svoje vlastito siromaštvo onako kako ga sam Isus voli. Ono mu je bilo toliko vrijedno da je umro na križu kako bi naše siromaštvo prikazao svom Ocu, a nas darovao bogatstvom svoje bezgranične milosti. Moramo voljeti i siromaštvo drugih onako kako ga sam Isus voli. Moramo ih gledati očima njegove samilosti. Ali ne možemo imati samilosti prema drugima sve dok sami ne želimo izraziti žaljenje i primiti oproštenje za vlastite grijehe.
Mi uistinu i ne znamo kako oprostiti sve dok sami ne iskusimo oproštenje. Zato nam treba biti drago kada nam naša braća oproste. U našem uzajamnom ljudskom opraštanju pokazuje se Isusova ljubav prema nama u našim životima, jer opraštajući jedni drugima činimo upravo ono što je sam Isus činio nama.
Thomas Merton
