Vjera nije nešto čime se može raspolagati kako nam se prohtje i činiti s njom ono što želimo; vjera je Netko u nama tko vodi i mijenja naš život: u nama je Duh Sveti, Gospodin koji je život, koji daje život! To uvjerenje mora prožeti naš život jer ne bismo bili ovdje i ništa ne bi postojalo bez vjere. Učimo malo po malo, govoreći, slušajući, radeći, studirajući… iz svega onoga što živimo svakoga dana, konkretizirajući našu vjeru.
U svemu što se desi ponavljajmo u srcu: vjerujem u Boga! Ako se naučimo oslanjati na Njega, ako se uzdamo u Njega, bit ćemo još bolji, još radosniji, još sposobniji da si želimo dobro. Moramo znati živjeti snagu vjere, svjetlo vjere, radost vjere. Vjera je kompas koji nas vodi kroz cijeli dan, vjera nas mijenja.
Često se pitam: kako to da imamo još uvijek toliko strahova? Dokle smo stigli u vjeri? Ako vjerujemo, Riječ nam govori da ljubav i Božje svjetlo tjeraju strah: “U ljubavi nema straha”. Postoji li Isus za mene? Da li je Isus uskrsnuo? Da li je živ? Da li ga vidite? Očima ne! Ali očima srca znamo da je živ, da postoji, da je uskrsnuo, vidimo ga!
“Vjerujem u jednoga Boga”: ova istina nek’ uđe u nas, svatko nek’ je čuje u srcu jer je to uistinu tako. Mi smo kontemplirali, upoznali i vidjeli sve ono što se tvrdi u Vjerovanju: jedan Bog koji silazi, utjelovljuje se, postaje blizak, Raspeti Uskrsli, Sin, Duh Sveti, Otac… to su osobe koje nam daju život. Dozvolimo tim riječima vjere da nam prijeđu sa usana u srce ponavljajući: “Vjerujem, vjerujem, vjerujem”.
Vjera tako postaje hranom za život: hranimo se nečim dragocjenim što živi u nama i što nam ispunja dušu. A onda ćemo malo po malo, kada nam “Vjerujem” siđe u srce, kada postane ritam našeg srca, osjetiti želju da svjedočimo svima da je život ljepši, istinitiji i vedriji ako “Vjerujem u Boga”! Vjera je uistinu bogatstvo života!
Majka Elvira
