Ovaj svijet vapi za glasnicima Uskrsa! Ljudi su tužni baš zato jer ga se rijetko naviješta, dojavljuje, svjedoči, prenosi. Ovaj svijet je kao stvoren za uskrsnuće!
Toliko puno je pokopanih tuga, tužnih priča, pjesama i slika… već su i umjetnici posustali, i čekaju vijest – inspiraciju za nova stvaranja, samo zato jer im uskrsnuće nije dojavljeno. Predugo, predugo slikaju, pjevaju i pišu o smrti ideala, predugo slikaju veliki petak čovječanstva. Jer je žedan umjetnički i znanstveni svijet, žedan vijesti o Uskrsnuću, i jer predugo čeka dvojicu iz Emausa… Kao da pitaju za njih i kao da gledaju baš u tebe, kao da te pitaju: Da možda tebi nije srce gorjelo? Bi li se možda ti mogao nasmiješiti prvome kojeg sretneš? Bi li ti možda znao svrnuti pogled na drugoga, i pitati se kako mu je, ohrabriti ga, udijeliti osmijeh?
Kakva vijest! dan kad kada je maknut grobni kamen sa svake tragedije i nesreće, sa svake tuge i muke, sa svake nepravde i hendikepa, sa svake izgubljene ili ne pružene šanse, sa svake samoće i ostavljenosti, sa svake tuge i zapostavljenosti… sa ubojstva, silovanja, abortusa, kletve… Uskrs, Uskrs! Najslavniji dan u povijesti svijeta. Osobito u ljudskoj povijesti!
Ali, Uskrs se ne kiti uresima vanjskim, nego uskrsnim pogledom svjedoka o uskrsnim licima. Za Uskrs ljudi kite grad sami sobom. Ures Uskrsa su ljudska srca spremna i sposobna za ljubav. Sposobna za nadilaženje ponora razdora, spremni premostiti svaki međuljudski jaz. Za Uskrs Uskrsli Krist u nama mijenja svijet. On svijet ne mijenja tako što ga uveseljava, nego ga veseli tako što ga istinski mijenja.
Ovaj svijet tako vapi za svjedocima Uskrsa.
Ali, premalo ih je…
Sretan Uskrs!
Pater Ike Manduric
