1. Njemu je potrebno suosjećanje, a ne sažaljenje
Vaš prijatelj želi razgovarati s nekim tko ga razumije. Nije dobro da ga sažaljevate, već suosjećajte s njim. Razliku nije teško shvatiti. Ako sažaljevate drugoga ništa mu time ne pomažete, već naprotiv – izazivate kod njega samosažaljenje (“baš sam jadan”), koje dodatno komplicira situaciju. Hoćete li čovjeku koji je invalid reći: “Baš mi te je žao”, ili ćete mu ukazati na sve mogućnosti koje stoje pred njim? Zato ohrabrite vašeg prijatelja da se usmjeri na rješavanje problema, a ne na samosažaljenje.
2. Usmjeravajte njegove misli u logičan poredak
Kada počnete shvaćati kako se vaš prijatelj osjeća, ispunite njegovu potrebu za suosjećanjem. Međutim, u većini slučajeva pritisak problema proizvodi snažne emocije koje ometaju logično razmišljanje, pa je potrebno pomoći vašem prijatelju da pažljivo razmotri problem. Mnogim ljudima je potrebno racionalizirati svoje emocije uz tuđu pomoć. U takvoj situaciji, vaš prijatelj je poput matematičara koji ne može komplicirani račun računati napamet, nego mora sve staviti na papir. Zato ga tijekom razgovora usmjeravajte da vam iznosi svoje misli u logičnom redu. Kada se osjećaji definiraju i misli postanu jasne, događa se da se rješenje samo po sebi nasluti.
3. Ne identificirajte se s prijateljem
Opasnost koju donosi duboko suosjećanje je suvišna identifikacija sa sugovornikom. U stvari, pokušavajući shvatiti kako se vaš prijatelj osjeća, vi “skidate svoje i probate njegove cipele”. Kad ste sa svojim prijateljem, suosjećajte s njim, ali, zadržite se na svom gledištu. Ne napuštajte vlastito vrednovanje pojmova, niti ga potiskujte samo zato da biste nekoga zadovoljili. Naprotiv, osobi koja je preopterećena za nju nerješivim problemima najviše je od pomoći analitičan i mudar “pogled sa strane”. Njoj je potrebno da se što više udalji od problema kako bi ga mogla sagledati s raznih strana, da bi se tako otvorila mogućnost za njegovo rješavanje.
4. On sam mora doći do rješenja (uz vašu pomoć)
Odvajajte činjenice od vašeg osobnog mišljenja. Ako vaš sugovornik želi čuti vaše mišljenje, nemojte mu ga predložiti na ovaj način: “Trebaš učiniti…”, ili “Da sam na tvom mjestu …” Sve što mu treba jesu ideje i razumne misli. Možda će neke odbaciti, neke izmijeniti, a neke će iskoristiti da od njih formira vlastito rješenje.
Ako je vaš savjet pravilan, ali vaš prijatelj nije sam shvatio da je tako već ga je prihvatio “na slijepo”, učinili ste ga ovisnim od vas. On tako koristi svoje iskustvo, a ne gradi svoje. To je njegov život, to je njegov problem i to mora u cijelosti biti njegovo rješenje. Isto tako, nije dobro previše se opterećivati u pokušaju da u potpunosti riješite nečiji problem.
5. Bez obzira što vaš prijatelj odluči, nemojte ga hvaliti, a ni koriti zbog njegove odluke
Vrijeme će pokazati koliko je ta odluka bila dobra. Pokušali ste pomoći, i tu je kraj vašoj ulozi.
Biti prijatelj čiji savjet je poželjan i dragocjen, predstavlja veliku odgovornost ali i prednost. Gradite sebe da biste bili mudri i dostojni nečijeg povjerenja!
Izvor: Znakoviporedputa.com