Je li razumno vjerovati u Božju providnost? Konačno, patnja i zlo prožimaju svijet i mogu poharati naš život.
Kako možemo reći da Bog proviđa za svoja stvorenja i da, usprkos svoj ljepoti, dopušta tornada, tsunamije, klizišta zemlje i odrone, suše i poplave, te da će postupno gasiti ljudski život za nekih pet milijarda godina? I zašto mi ljudi koji volimo naš dragocjeni planet trebamo biti bolesni i konačno umrijeti? Zašto Bog ovaj svijet nije stvorio bez mesoždera? Gdje je božanska providnost kada se događaju prekidi prijateljstava, u ratovima i genocidima, mučenjima i porobljavanju? Zar Bog ne bio mogao “upucati” loše ljude tako da ostatak ljudi može živjeti sigurno i radosno?
Navedimo četiri stvari o načinima na koje Bog odgovara na mizeriju i tragediju ljudskoga života:
Prvo: Božji su planovi veliki, dovoljno veliki da u sebi prime zlo i patnju.
Drugo: Bog je protiv zla i patnje i djeluje tako da iz lošega izvede nešto dobro. Isusova muka i smrt najbolje otkrivaju Boga na djelu. Kako onda “loš petak” postaje “Veliki petak”? Samo kroz patnju spoznajemo koliko nas Bog ljubi.
Treće: Iako nas Bog ne oslobađa boli i smrti, obećava da će nas po njima uvesti u vječnu radost.
Četvrto: Iako u slijepoj vjeri podnosimo toliku bol, ipak možemo vidjeti za sebe koliko dobra nastane iz lošega. Bolest nas čini zrelijima, nadolazeća nas smrt može usmjeriti na ono najbitnije, pokajanje i oproštenje razbijaju naša kamena srca. Dok zlo ostaje velika tajna, dano nam je dosta svjetla da ga možemo prepoznati i živjeti s paradoksom kako božanska providnost i zlo istodobno postoje u našemu svijetu.
Izvor: www.prostorduha.hr
