U rukama držim dvije kutije koje mi je dao Bog. Rekao mi je “Stavi sav jad i muku u crnu kutiju, a svu svoju radost u zlatnu.” Pažljivo sam čuvao Njegove riječi i oboje – radost i jad – spremao sam u kutije. No, iako je zlatna kutija dan za danom bivala sve teža, crna je bila jednako lagana kao i prije!
Želio sam saznati razlog, iz znatiželje sam otvorio crnu kutiju! Kad tamo na dnu kutije rupa kroz koju je moj jad ispao iz nje. Pokazao sam rupu Bogu i stao razmišljati “gdje bi moji jadi mogli biti.” On se blago nasmijao i rekao, “Dijete moje, oni su ovdje kod mene.”
Zbunjen, upitao sam Boga zašto mi je onda dao kutije, zlatnu i crnu s rupom!? Odgovor je glasio: “Dijete moje, zlatna je da brojiš svoje blagoslove, a crna da pustiš i zaboraviš.”
Autor nepoznat