KRIŽ SVOJ ZOVEM POBJEDOM
Sad bacam stare snove po tlu
jer su lažni, lažni su do bola,
još grijesi prošli me pritišću tu,
a iz daljine ruka nazire se Tvoja.
I diže me, u oku mome suza je,
dok na novi put Tvoj me zove glas
i prašta mi, sve mi grijehe prašta sad
i ja vidim – samo je u križu spas.
I ćutim ljubav što s križa silazi
i puni srca naša snagom svom,
ja preko patnje svoje k Tebi dolazim
i križ svoj zovem novom pobjedom.
Sad Bogu svom dajem ruke i tijelo,
On ima plan kome ljubav prije treba.
I predajem se, srce udara u meni,
na zemlji sam, al’ osjećam se dijelom neba.
Tek sad znam što pravi život je
što Krist ga dade svojom smrću nama
i gledam kako novo svjetlo nastaje,
svjetlo zore prvog Uskrsa.
(Tomasović/Žuvela/Mlakar)
