Braćo, prijeko nam je potrebno moliti se, ali ne tako da iz naših usta izlazi mnoštvo svetih riječi i glasova. Doista, dužni smo kroz čitav život slaviti i zazivati milosrdnog Boga i to iskrenim riječima i dobrim djelima.
Nemojte misliti kao da Gospod Bog čeka na vas da sami sebe preporučite. On znade što je svakom od vas potrebno iako Ga ne molite. Uho Božje ne treba čuti riječi da odgonetne vaše misli. On je kadar upoznati i vašu tajnu prošnju koja se krije samo u vašem srcu. Zar niste čuli kako je Mojsije jednom samo duboko uzdisao zazivajući Boga u pomoć te, iako ni glasa nije dao od sebe, ipak Gospod upita Mojsija: »Zašto zapomažeš prema meni?« (Izl 14, 15).
Zato, braćo, misleći uvijek na Gospoda Boga, imajte u svom srcu Njegov strah i sjećajte se u svim molitvama svojih bližnjih. Mnogo možete i pomoći da uđu u kraljevstvo Božje. Držite se, dakle, čvrsto nade u dobrostivog Boga. Očekujte od Njega pomoć i budite sigurni da uvijek kad se na Njega obratite, On ne samo da vas neće odbiti nego će se i sam približavati k vama i reći: »Evo me!« (Iz 58, 9). Braćo, ako neprestano budete imali na pameti to da je Gospod Otac vaš prisutan na svakom mjestu, da On svakom pomaže, da On i tajnu vaših srdaca poznaje, tada vas neće nadvladati zle misli niti koje drugo zlo, tada ćete se očuvati od svakog grijeha, a zbog toga će zlatom postati vaša molitva. Zapamtite da i mir također lijepo osposobljuje duše na slavljenje Boga. Ako se vaša duša ne rastresa u ispraznim stvarima ovog svijeta i ukoliko ne lijeće po svoj zemlji, tada se ona okreće sebi samoj a preko sebe i Bogu. Tako uz Njega, uz Njegovu ljepotu prikovana zaboravlja čak na svoje potrebe, pa niti ne nastoji brinuti se za hranu, odjeću i ostale potrebe tijela nego se samo brine za to da stekne vječna dobra.
Braćo, nemojte pristajati ni na to da vam polovica života prođe bez koristi na drijemanju i spavanju. I zato podijelite noć na san i na molitvu, pa čak i vaš san neka bude podvigom pobožnosti. U njemu neka se razbuđuju sveta čuvstva i misli koje su preko dana ispunjavale vašu dušu. A odmah čim sunce ranim rankom počne izlaziti, prije nego svane dan, vi već pjesmom i psalmima slavite svoga Stvoritelja, jer od ovog nema na svijetu ništa svetijeg. A kad se sunce počne dizati, spremajte se na posao, a molitva neka vas svugdje prati. I kao što sol začinja jelo, tako sveti psalmi neka budu začin svemu što izlazi iz vaših ruku.
Molite se, braćo, prije svakog jela, jer je dostojan Gospod da mu zahvaljujemo za te darove koje nam sada pruža kao i za one koje nam čuva za buduće dane. Molite se također odmah nakon što ste nahranili svoje tijelo, jer i tada treba slaviti nebeskog Oca i moliti Ga za milost da On nikada ne zaboravi izvršiti data nam obećanja. Da! Molite se, jer molitva je čudesna stvar. Ona utiskuje u duši jasnu sliku samoga Boga, ona Ga dovodi k nama na stan, ona Ga obuhvaća i miluje u sjećanju i u srcu. Ta molitva čini da smo Božja svetinja te da se naš razum i naša čuvstva ne gube u zemaljskim stvarima nego se uznose visoko prema Gospodu i u Njemu se naslađuju.
Ono što je za mnoge u molitvi dan, to je za svete revnitelje na slavu Božju ponoć. Grobna noćna tišina ulijeva u njihove duše čudesno raspoloženje. U njihova srca ne uvlači se u noći ništa zla niti na oči ni kroz uši, nego svraćaju svoj um na razmišljanje o svojini grijesima, donose spasonosne odluke čuvati se grijeha i mole za sebe žar i pomoć od nebeskog Oca.
Shvatimo, braćo, ono što nam kazuje Mojsijev primjer, Sv. pismo, naime, opisuje borbu Izraelaca s njihovim neprijateljima Amalečanima, i kaže: »Dok bi Mojsije držao svoje ruke uzdignute, Izraelci bi nadjačavali neprijatelje, a kad bi ruke spustio, nadjačavali bi Amalečani.« (Izl 17, 11).
Ovo je slika naše molitve! Kad u njoj malakšemo i opuštamo se, tada nad nama preuzimlju vlast zle strasti a kad se u molitvi uzdižemo, tada natrag dobivamo snagu i pobjedu u borbi. Prema tome: tko može u Božjem hramu govoriti u vjetar isprazne riječi, tko tu može razmišljati o ružnim stvarima kad, kako kaže prorok David, u svetinji Njegovoj svaki Mu iskazuje slavu. Iz hrama Gospodnjeg ne odstupaju ni sveti anđeli već naše riječi upisuju sebi u knjige. Tu zajedno prebiva nebeski Otac gledajući na srca onih ljudi koji se dolaze Njemu moliti. On vidi tko od njih iskrenim srcem, tko s razmišljanjem, a tko ga tek samo ustima slavi!
Nebesa kazuju slavu Božju, Boga slave svi zborovi nebeskih anđela, sva stvorenja, ona nijema kao i ona što se glasaju, bilo na zemlji bilo na nebu, iskazuju čast svom Stvoritelju. A samo jedini bijedni čovjek ponekad napusti kuću, dođe u Božju svetinju i ne pazi na Božju riječ, ne osjeća svoje vlastite naravi, ne kaje se kad mu na sjećanje dolaze njegovi grijesi, ne boji se strašnog suda, a smije se, pruža svoju ruku znancima, pretvara mjesto molitve u mjesto trgovine i omalovažava opomenu koju daje svim ljudima prorok David kad kaže: »Hvalite Boga u Svetištu njegovu… Sve što god diše, Gospoda neka slavi.« (Ps 150). A Bog ne treba ljudske slave. On samo želi da mi postanemo dostojni slave u Njegovom kraljevstvu. Zbog toga: kakvo zrno već na zemlji tko posije, takvo će nekad brati i na drugom svijetu…
Zapamtite, braćo, usred uzdaha, usred žarkih zaziva, usred neprestanog bdijenja odstranit će od vas Gospod sve opasne kušnje, ohladit će vas od strasti, dat će vam snage, volje i nade za kreposti. Njemu neka bude za sve to slava i poklon sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.
sv. Bazilije Veliki
